Naše zamisli o Bogu temelje se na našim iskustvima

26. 05. 2016.

“Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa. Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.” (Psalam 77,12.13)
Pazite kako tumačite Pismo. Čitajte ga sa srcem osjetljivim za Božju riječ i tada će iz njega zasjati nebesko svjetlo koje daje razumijevanje i najjednostavnijima. Time se ne misli na slaboumne, već na one koji se ne uzdižu iznad svojih sposobnosti u nastojanju da budu originalni i neovisni u stjecanju nekog višeg znanja u odnosu na ono što čini istinsko znanje. … Ovisno o svojim iskustvima, psalmist David je često mijenjao raspoloženje. U nekim trenucima, kada bi sagledao Božju volju i putove, bio je ispunjen oduševljenjem. Zatim, kada bi uočio da se Božja milost i Njegova nepromjenjiva ljubav povlače od njega, izgledalo mu je da je sve obavijeno mračnim oblacima. … Kada je razmišljao o teškoćama i opasnostima života, one su mu izgledale tako strašne da mu se činilo da ga je Bog napustio zbog njegovih grijeha. On je svoje grijehe sagledao u tako mračnom svjetlu da je zavapio: “Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?” (Psalam 77,7) Dok je plakao i molio se, stekao je jasniji uvid u Božju narav i karakter i, poučen od nebeskih bića, zaključio da su njegove zamisli o Božjoj pravdi i strogosti pretjerane. … Kada je pozorno razmislio o Njegovim (Božjim) savezima i obećanjima koja im je uputio, znajući da su ona namijenjena svima kojima su potrebna isto kao i Izraelu, David ih je primijenio na sebe. … Kada je ta obećanja primijenio na sebe, David je odlučio da više neće donositi prenagljene zaključke koji ga samo obeshrabruju i bacaju u očaj. Njegova duša se ohrabrila dok je razmišljao o Božjem karakteru kakav je prikazan u Njegovom nauku o Njegovom strpljivom podnošenju, o Njegovoj nenadmašnoj dobroti i milosti. Tada je uvidio da Božja djela i čuda nisu ograničena u svojoj primjeni. Međutim, David je ponovno imao iskustvo zbog kojeg se njegovo raspoloženje promijenilo. Kada je vidio da bezbožnici i grešnici uživaju u blagoslovima i prednostima, dok su ljudi koji istinski ljube Boga okruženi teškoćama i nedoumicama kakve oni koji otvoreno griješe uopće nemaju, pomislio je da Bog ne postupa jednako prema svima. … “Jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika. … Ne žive u mukama smrtnika.” (Psalam 73,3.5) To je bilo nešto što David nije mogao razumjeti sve dok nije ušao u Božje Svetište. A onda kaže: “Prozreh kakav im je svršetak. Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš. … A meni je milina biti u Božjoj blizini.” (Psalam 73,17.18.28) (Manuscript 4, 1896.)