““Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svije daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!”“ (Ivan 14,27)
Uvijek su na Zemlji postojale i postojat će do kraja vremena dvije skupine ljudi — oni koji vjeruju u Isusa i oni koji Ga odbacuju. Grešnici, koliko god zli, opaki i pokvareni, vjerom u Njega bit će očišćeni i oslobođeni obnavljajućim djelom Njegove riječi. … Oni koji odbacuju Krista i odbijaju istinu, bit će ispunjeni gorčinom protiv onih koji prihvaćaju Isusa kao osobnog Spasitelja. A oni koji primaju Krista, omekšani su i pokoreni pokazivanjem Njegove ljubavi i Njegovog poniženja, patnji i smrti u njihovo ime. …
Mir koji je Krist dao svojim učenicima, i za koji se molimo, rođen je od istine, mir koji se ne smije ugasiti zbog podjela. Bez njega se mogu javiti ratovi i borbe, ljubomora, zavist, mržnja, sukobi; ali Kristov mir nije ono što svijet daje ili uzima. On se održao usred progona uhoda i najokrutnijeg protivljenja svojih neprijatelja. … Krist nije ni za trenutak kupovao mir izdajom svetog povjerenja. Mir se ne može ostvariti pogađanjem oko načela. … Bila bi ozbiljna pogreška onih koji pripadaju sinovima Božjim da pokušaju premostiti provaliju koja razdvaja sinove svjetla od sinova tame odustajanjem od načela, sklapajući dogovore na račun istine. To bi značilo da se odriču Kristovog mira da bi sklopili mir sa svijetom ili da bi se pobratimili s njim. Žrtva je preskupa da bi je Božji sinovi prinijeli samo zato da sklope mir sa svijetom na račun odustajanja od načela istine. … Neka onda Kristovi sljedbenici u svojim umovima čvrsto odluče da nikada neće dovesti u pitanje istinu, da nikada neće ni za jotu popustiti u načelima u korist svijeta. Neka se drže Kristovog mira. (RH, 24. srpnja 1894.)