Nebo, čežnja svih kršćana

26. 10. 2014.

“Kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista.” (Titu 2,13)

Krist će uskoro doći po drugi put. O tome trebamo često razgovarati. To bi trebala biti najviša misao u našim umovima. On dolazi s velikom moći i slavom i ugledat će Ga svako oko. Pratit će Ga svi sveti anđeli. O ovom mnoštvu Ivan piše: ““Zatim, u viđenju, čuh glas mnogih anđela skupljenih oko prijestolja, oko Bića i Staraca. Njihov broj bijaše deset tisuća puta deset tisuća i tisuću puta tisuću.”“ (Otkrivenje 5,11)
Truba još nije zatrubila. Oni koji su sišli u grob još uvijek nisu povikali: ““Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?”“ (1. Korinćanima 15,55) Mrtvi pravednici još nisu uzneseni sa živim svetima da se sretnu sa svojim Gospodinom na Nebu. Međutim, blizu je vrijeme kada će se ispuniti riječi koje je izgovorio apostol Pavao: ““Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tješite jedan drugoga tim riječima!”“ (1. Solunjanima 4,16-18)
Moramo se preobraziti da bismo bili kao Spasitelj (vidi Filipljanima 3,20.21). Sada je vrijeme da u svakidašnji život unesemo vrline Kristovog života. Nemamo vremena za gubljenje. Ako ne uspijemo u svojoj izgradnji karaktera, izgubit ćemo vječni život. Moramo graditi na pravim temeljima. … Moramo raditi Kristov posao i stalno bdjeti i moliti se. Tada ćemo biti spremni za Njegov dolazak, spremni da primimo vječni život.
Svi koji žele, mogu biti pobjednici. Potrudimo se ozbiljno da dostignemo mjerilo koje je pred nas postavljeno. Bog zna našu slabost i svakodnevno Mu se možemo obraćati za pomoć. Pritom ne moramo steći snagu za mjesec dana unaprijed. Moramo biti pobjednici iz dana u dan.
Ovdje na Zemlji pripremamo se za Nebo. Vrijeme provedeno ovdje kršćanska je zima. Ovdje hladni vjetrovi nevolja udaraju na nas i podižu se valovi neprilika. Ali u bliskoj budućnosti, kada Krist dođe, tuzi i uzdisanju zauvijek će doći kraj. Tada će nastati kršćansko ljeto. Sve kušnje će proći i neće više biti bolesti ni smrti. ““On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.”“ (Otkrivenje 21,4) (MS 28, 24. listopada 1886.)