“A sad ustani i hajde u grad, i tu će ti se kazati što treba da činiš!” (Djela 9,6)
Grad Coxim, s više od 33.000 stanovnika, nalazi se na severu pokrajine Mato Groso Do Sul u Brazilu. S pretežito poljoprivrednom ekonomijom, turisti vole odlaziti u to područje zbog ribolova i drugih aktivnosti na otvorenom. Dok sam bio sam literarni evanđelist, 1989. godine nazvao me je koordinator za škole i zatražio da ga posjetim. Pristao sam usprkos činjenici što je naglasio da me može primiti samo u 7 sati. To je značilo da ću morati otići iz kuće vrlo rano zbog prilične udaljenosti i uvjeta u prometu.
Sastao sam se sa školskim koordinatorom u zakazano vrijeme jedino zahvaljujući svojem skoro novom automobilu koji mi je davao sigurnost na putovanjima. Nakon našeg susreta odlučio sam nastaviti s radom u gradu. Vraćajući se natrag u automobil, okrenuo sam ključ u bravi, ali se motor nije pokrenuo. Nakon mnogih pokušaja stavio sam mjenjač u neutralan položaj i spustio automobil niz nizbrdicu, skrenuo desno i zatim se zaustavio. Pitao sam se što sada da radim. Uskoro se pojavio neki čovjek na biciklu i upitao me: “Što se dogodilo?”
“Ne mogu upaliti automobil.” On je pogledao ispod poklopca motora, a zatim mi rekao neka okrenem ključ. Auto je “upalio” već pri prvom pokušaju! Čovjek me upitao jesam li trgovački putnik. “Ja sam misionar iz Adventističke crkve”, odgovorio sam mu.
Bez razmišljanja, čovjek me je zagrlio i rekao: “Tako mi je drago da sam sreo nekoga iz Adventističke crkve. Pratim vaš dnevni radijski program i čuo sam o vašoj crkvi. Tražio sam je svuda, ali je nisam mogao naći! Sada vas je sam Bog poslao!” Prije nego što sam mogao bilo što reći, čovjek je nastavio: “Dođite k mojem pastoru kući pa ćemo razgovarati s njim o Adventističkoj crkvi i o mojem prijenosu članstva. I moj pastor mora biti dio te crkve.” Morao sam odgoditi svoje planove za taj dan zbog ovog božanski zakazanog sastanka.
Nešto kasnije moja supruga i ja posjetili smo adventističku crkvu u Coximu. Košaricu za dar držao je nitko drugi do moj “prijatelj s biciklom”, sada đakon u mjesnoj adventističkoj crkvi u Coximu. Prepreke, zatvorena vrata i problemi samo su male zaobilaznice na putu literarnog evanđelista koji živi sa srećom u srcu. To su prilike da Bog djeluje. Kad prepoznamo svoje nedostatke i ograničenja, Bog počinje pretvarati naša skretanje s cilja u nove prilike.
Reinaldo Salgado, Brazil