Nije mu bilo iskreno žao

“Ti si odbacio riječ Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe, da ne budeš više kralj!” (1. Samuelova 15,23)
“Zastrašen prorokovom optužbom, Šaul je priznao svoj grijeh koji je prije tvrdoglavo poricao, ali on je ustrajao u prebacivanju krivnje na narod izjavljujući da je sagriješio zbog straha pred njima. Strah od kazne, a ne žaljenje zbog grijeha, rukovodio je izraelskog kralja dok je preklinjao Samuela. … Ali njegova glavna briga bila je da sačuva svoj autoritet i zadrži odanost naroda. … Kad se Samuel okrenuo da pođe, kralj je u agoniji uhvatio skut njegova plašta, ali je on ostao u njegovoj ruci. Tada mu je prorok rekao: ‘Danas ti je Jahve otkinuo kraljevstvo nad Izraelom i dao ga tvome susjedu, koji je bolji od tebe.’ … Ali Šaul se uzdao u visok položaj i nevjerom i neposlušnošću obeščastio Boga. Premda je bio ponizan i nije vjerovao u sebe kad je prvi put bio pozvan na prijestolje, uspjeh ga je učinio samouvjerenim. … Sami žrtveni prinosi nisu u Božjim očima imali vrijednosti. Njihova je svrha bila da prinositelj izrazi kajanje zbog grijeha i vjeru u Krista i obveže se na buduću poslušnost Božjem zakonu. Ali bez pokajanja, vjere i poslušnog srca, žrtve su bile bezvrijedne. Izravno kršeći Božju zapovijed, Šaul je predložio da prinese žrtvu od onoga što je Bog odredio za uništenje i time je pokazao otvoreni prijezir prema božanskom autoritetu. Ova bi služba bila uvreda Nebu. Ipak, koliko je onih koji idu istim putem, a pred njima su Šaulov grijeh i njegove posljedice. Dok odbijaju vjerovati i slušati neke Gospodnje zahtjeve, oni ustrajavaju u prinošenju Bogu formalističke vjerske službe. Božji duh ne odgovara na takvu službu. Bez obzira na ljudsku revnost u vršenju vjerskih obreda, Gospodin ih ne može prihvatiti ako oni ustraju u svojevoljnom kršenju jedne od Njegovih zapovijedi.” (Patrijarsi i proroci, str. 531—534)