““Prije svega, imajte žarku ljubav jedan prema drugomu; jer ljubav oprašta mnoge grijehe.”“ (1. Petrova 4,8)
Mladić koji je došao Isusu upitao Ga je što treba učiniti da bi mogao baštiniti vječni život. Isus mu je rekao da drži zapovijedi i nabrojio nekoliko zapovijedi Zakona. ““To sam sve držao — reče mu mladić — što mi još treba?”“ (Matej 19,20) Prve četiri zapovijedi pozivaju čovjeka da njeguje vrhunsku ljubav prema Bogu, a posljednjih šest iznose pred nas zahtjev da ljubimo bližnje kao sebe same. Koliko njih vjerno, iskreno i svesrdno to čini?
Gospodin ubrzo dolazi; ispunjavamo li dužnosti koje proizlaze iz pravednosti? Ljubav je temelj pobožnosti. Nijedan čovjek nema prave ljubavi prema Bogu, što god on tvrdio riječima, ako nema nesebične ljubavi prema svojem bratu. Kao što ljubimo Boga zato što je On prvi ljubio nas, tako trebamo ljubiti i sve za koje je Krist umro. Ne bismo smjeli dopustiti da duša koja je u najvećoj opasnosti i najvećoj potrebi ode a da se za nju nismo potrudili, pobrinuli i upozorili je. Ne bismo smjeli osjećati potrebu da se klonimo onih koji griješe i da budemo njihovi strogi kritičari, ili da ih pustimo da ostanu sami i urone u dalju nesreću i obeshrabrenje i padnu na Sotoninom bojištu, jer će se Bog pozabaviti nama kao što se bavi našom braćom ili mlađim članovima Gospodnje obitelji.
Njegujte nježnost srca, okružite se u svojem kućnom krugu ozračjem ljubavi. Duh koji u velikoj mjeri prožima Crkvu, uvredljiv je za Boga. Svatko tko je sebi uzeo slobodu da osudi, rastuži i obeshrabri, tko ne pokazuje nježnu naklonost svoje sućuti prema osobi koja se bori s teškoćama i kušnjama, bit će u svojem iskustvu doveden na područje preko kojeg su drugi prešli pateći zbog njegovog tvrdog srca i tada će osjetiti kako su drugi patili zbog nedostatka suosjećanja, dok se ne zgrozi nad svojom tvrdoćom srca i otvori vrata Isusu da uđe.
Božja sila obraćenja mora doprijeti do svake duše koja ima bilo kakve veze s Božjim djelom kako bi svatko mogao biti ispunjen Kristovom ljubavlju i suosjećanjem ili mnogi nikada neće vidjeti nebesko kraljevstvo. (MS 62, 18. kolovoza 1894.)