Obilježja Božjeg naroda

4. 11. 2012.

„I svetkujte moje subote, neka one budu znak između mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaš!“ (Ezekiel 20,20)

„Reci Izraelcima: Subote moje morate održavati jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem.“ (Izlazak 31,13) …

Zar nas ove riječi ne obilježavaju kao Božji izabrani narod? Zar nam one ne govore da, dokle god bude vremena i vijeka, trebamo njegovati tu svetu, crkvenu oznaku koja nam je dodijeljena? … Subota nije izgubila ništa od svojeg značenja. Ona je i dalje znak između Boga i Njegovog naroda, i tako će biti uvijek. …

Bog iskušava svoj narod da vidi tko će biti vjeran načelima Njegove istine. Naša je zadaća da svijetu objavimo prvu, drugu i treću anđeosku vijest. U obavljanju ove svoje zadaće ne smijemo prezirati svoje neprijatelje niti ih se plašiti. … Obvezivati se ugovorima, partnerstvom ili poslovnim udruživanjem s onima koji nisu naše vjere, nije po Božjoj volji. Mi trebamo postupati ljubazno i učtivo prema onima koji nisu odani Bogu, ali nikada, nikada ne se trebamo sjedinjavati s njima kada se radi o životnim potrebama Njegovog djela.

Uzdajući se u Boga, trebamo se stalno kretati naprijed nesebično obavljajući Njegovo djelo. … Predajući sebe i svoju sadašnjost i budućnost Njegovoj uzvišenoj promisli, držeći se početka svojeg povjerenja sve do kraja, imajmo na umu da blagoslove Neba nismo primili zaslugama svoje dostojnosti, već zahvaljujući Kristovoj dostojnosti i našem prihvaćanju, vjerom u Njega, Božje obilne milosti.

Molim se da moja braća shvate da nam treća anđeoska vijest mnogo znači i da je svetkovanje prave subote znak onih koji služe Bogu i koji ih izdvaja od onih koji Mu ne služe. … Mi smo pozvani da budemo sveti i moramo paziti da ne ostavimo dojam kako nam nije važno hoćemo li zadržati posebne karakteristike naše vjere. Na nama počiva svečana odgovornost da se odlučnije opredijelimo za istinu i pravdu nego što smo to činili u prošlosti. Crta razdvajanja između onih koji drže Božje zapovijedi i onih koji to ne čine, treba biti određena nepogrešivom jasnoćom. (Review and Herald, 4. kolovoza 1904.)