Obnova

19. 05. 2017.

“Sagriješili smo Jahvi! … Ne prestaj vapiti za nas Jahvi, Bogu našemu.” (1. Samuelova 7,6.8)
“Samuel je tijekom tok razdoblja posjećivao gradove i sela diljem zemlje nastojeći usmjeriti srca naroda k Bogu njihovih otaca i njegovi napori nisu ostali bez rezultata. Nakon što su dvadeset godina trpjeli tlačenje svojih neprijatelja, Izraelci su ‘uzdisali za Jahvom’. Samuel im je savjetovao: ‘Ako se od svega srca svoga vraćate Jahvi, uklonite iz svoje sredine tuđe bogove, baale i aštarte, i upravite srce svoje Jahvi i njemu jedinome služite.’ Ovdje vidimo da se praktična pobožnost, religija srca, učila u Samuelovo vrijeme kao što je Krist učio dok je bio na Zemlji. Izvanjski vjerski običaji bez Kristove milosti za stari su Izrael bili bezvrijedni. Isto je tako i sa suvremenim Izraelom. I danas postoji potreba za oživljavanjem istinske vjere srca koju je iskusio stari Izrael. Pokajanje je prvi korak koji moraju načiniti svi koji se žele vratiti Bogu. Nitko ne može obaviti ovo djelo za drugoga. Mi pojedinačno moramo poniziti svoje duše pred Bogom i odložiti svoje kipove. Kad smo učinili sve što smo mogli, Gospodin će nam prikazati svoje spasenje. U suradnji s plemenskim glavarima, u Mispi se okupio veliki zbor. Ovdje se održao svečani blagdan. Narod je s dubokom poniznošću ispovjedio svoje grijehe i kao dokaz odlučnosti da sluša upute koje je čuo, povjerio je Samuelu autoritet suca. … Dok je Samuel vršio čin prinošenja janjeta kao žrtve za grijeh, Filistejci su se približili za bitku. … Na vojsku koja je napredovala spustilo se strašno nevrijeme i tijela mrtvih ratnika bila su rasuta po zemlji. Izraelci su stajali u tihom strahopoštovanju dršćući od nade i straha. Kad su vidjeli pokolj svojih neprijatelja, znali su da je Bog prihvatio njihovo pokajanje. … Put poslušnosti je za narode kao i za pojedince put sigurnosti i sreće, dok put prijestupnika vodi samo u propast i poraz.” (Patrijarsi i proroci, str. 497,498)