““Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugog; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.”“ (Ivan 13,34)
Isus kaže: ““Ljubite jedan drugog kao što sam ja ljubio vas.”“ Ljubav nije samo impuls, neki prolazni osjećaj ovisan o okolnostima, već živo načelo, trajna sila. Duša se hrani potocima čiste ljubavi koji izviru iz Kristovog srca, kao iz živog izvora koji nikada ne presušuje. O, kako se to srce budi, kako su njegove pobude oplemenjene, njegovi osjećaji produbljeni tim zajedništvom, tom vezom! Odgojena i disciplinirana Svetim Duhom, Božja djeca ljube jedni druge, stvarno, iskreno, neizvještačeno — ““postojano i bez licemjerja”“. To je zbog toga što im je srce u ljubavi s Isusom. Naša privrženost jednih prema drugima izvire iz našeg zajedničkog odnosa prema Bogu. Mi smo jedna obitelj, ljubimo se međusobno kao što je On nas ljubio. Kada se usporedi s ovom istinskom, svetom, discipliniranom naklonošću, plitka ljubaznost svijeta i besmisleni plahoviti izrazi prijateljstva izgledaju kao pljeva prema pšenici. (Letter 63, 1896.)
Ljubiti kao što je Krist ljubio znači pokazivati nesebičnost u svako vrijeme i na svakom mjestu, ljubaznim riječima i blagim pogledima. … Istinska ljubav je dragocjena osobina nebeskog podrijetla, koja povećava svoju mirisnost u razmjeru s tim koliko je širimo prema drugima. …
Kristova ljubav je duboka i iskrena, teče kao nezadrživa rijeka prema svima koji će je prihvatiti. U Njegovoj ljubavi nema sebičnosti. Ako ova na Nebu rođena ljubav postane načelo koje prebiva u našem srcu, ono će postati prepoznatljivo ne samo onima koje smatramo najdražima u svetoj vezi, već i svima onima s kojima dolazimo u dodir. To će nas navesti da činimo drugima mala djela pažnje, ustupke, da vršimo djela dobročinstva, da izgovaramo nježne, istinite, ohrabrujuće riječi. To će nas povesti da suosjećamo s onima čija su srca gladna naše naklonosti. (MS 17, 1899.)