„Nikada čovjek nije govorio kao ovaj čovjek!“ (Ivan 7,46)
Obrazovani ljudi bili su očarani Isusovim naukom, a neobrazovanima je uvijek bio na korist jer se On pozivao na njihov razum. Njegove ilustracije uvijek su bile uzimane iz svakidašnjeg života i iako su bile jednostavne, imale su u sebi prekrasno i duboko značenje. Ptice u zraku, ljiljani u polju, sjeme, pastiri i njihova stada – tim je slikama Isus opisivao besmrtne istine; i nakon toga, kada god bi Njegovi slušatelji slučajno vidjeli sve to u prirodi, sjećali su se Njegovih riječi. Kristove ilustracije stalno su ponavljale Njegove pouke.
Krist se uvijek služio najjednostavnijim jezikom, ali su Njegove riječi slušali ljudi koji su razmišljali duboko, bez predrasuda, jer su to bile riječi koje su stavljale na kušnju njihovu mudrost. Duhovne istine uvijek se moraju iznositi jednostavnim jezikom iako se obraćamo obrazovanim, učenim ljudima, jer su takvi obično neznalice kada se radi o duhovnim pitanjima. Najjednostavniji jezik je i najrječitiji. … Kristove riječi, tako utješne i ohrabrujuće za one koji su ih slušali, namijenjene su i nama danas. I kao što vjerni pastir poznaje svoje stado i brine se o njemu, tako se i Krist brine o svojoj djeci. … Krist duboko poznaje svoje ovce, a napaćene i bespomoćne ovce predmet su Njegove posebne skrbi. …
Krist nije želio da se Njegove riječi vraćaju Njemu prazne … On sam ništa nije napisao; ali je Sveti Duh sve Njegove riječi i djela upisao u sjećanje Njegovih učenika kako bi mogle biti zabilježene nama na blagoslov. Kristove upute bile su izražene na najjasniji mogući način. Bilo je nemoguće da ih bilo tko pogrešno razumije. Međutim, književnici i farizeji … izvrtali su i zlorabili Njegove riječi. Izjave koje su bile kruh života izgladnjelim dušama, postajale su gorke židovskim glavarima. …
U svojem Govoru na gori Krist je govorio kao da zna da književnici i farizeji vjeruju u Stari zavjet. Oni su bili u mnoštvu, a učenici su se zadržavali u blizini svojega omiljenog Učitelja. Krist je tom prigodom izjavio: „Ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti književnika i farizeja, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko!“ Svojim riječima On je osudio njihov formalizam i njihovo licemjerje. Iako su se neposredno odnosile na Njegove slušatelje, one se odnose i na ljude u ovo vrijeme koji ne ispunjavaju Božju volju. One su dalekosežne i odjekuju kroz vjekove sve do našeg vremena. (Review and Herald, 18. svibnja 1897.)