Odložen sud

“U onaj ću dan ispuniti na Eliju sve što sam rekao za kuću njegovu, od početka do kraja.” (1. Samuelova 3,12)
“Eli je učinio veliki grijeh kad je dopustio svojim sinovima da služe u svetoj službi. Opravdavajući na ovaj ili onaj način njihovo ponašanje, on je bio slijep za njihove grijehe, a oni su napokon dosegli točku kad on više nije mogao zatvarati oči za zločine svojih sinova. Narod je prigovarao zbog njihovih zlih djela i veliki je svećenik bio ožalošćen i potresen. Više se nije usudio šutjeti. Ali njegovi su sinovi bili odgojeni da misle samo o sebi i sada se nisu ni na koga osvrtali. Vidjeli su žalost svojega oca, ali njihova srca nisu bila ganuta. Čuli su njegove blage ukore, ali to na njih nije ostavljalo dojam niti su htjeli promijeniti svoje zlo ponašanje, premda su bili upozoreni na posljedice svojega grijeha. Da je Eli pravedno postupao prema svojim sinovima, njima bi bila uskraćena svećenička služba i bili bi kažnjeni smrću.” (Patrijarsi i proroci, str. 485) “Gospodin je godinu za godinom odgađao kazne kojima je prijetio. Tijekom tih godina mnogo se toga moglo učiniti da se iskupe prošli propusti, ali ostarjeli svećenik nije poduzeo učinkovite mjere da ispravi zla koja su okaljala Gospodnje Svetište i odvodile tisuće Izraelaca u propast. Božje strpljenje je samo otvrdnulo srca Hofnija i Pinhasa te su postali još hrabriji u svojim prijestupima. Eli je cijelom Izraelu obznanio poruku upozorenja i ukora njegovom domu. On se na ovaj način nadao da će se u određenoj mjeri suprotstaviti zlom utjecaju svoje nemarnosti u prošlosti. Ali narod nije upozorenja shvatio ozbiljno kao što ih nisu shvatili ni svećenici.” (Isto, str. 490) “Bog osuđuje nemarno poigravanje s grijehom i bezakonjem, i neosjetljivost zbog koje se sporo razotkriva njihov poguban utjecaj u obiteljima koje ispovijedaju kršćanstvo. On u velikoj mjeri roditelje smatra odgovornima za pogreške i bezumne postupke njihovog potomstva. Božja kazna stigla je ne samo Elijeve sinove, već i Elija. Ovaj strašan primjer treba služiti kao opomena roditeljima u naše vrijeme.” (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 200)