““Žene, pokoravajte se svojim muževima, kako dolikuje u Gospodinu! Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima!”“ (Kološanima 3,18.19)
Kolikih bi problema i kako velike plime boli i nesreće muževi i žene bili pošteđeni kada bi njegovali poštovanje, naklonost i lijepe riječi zahvalnosti s malim djelima pažnje i ljubaznosti koje su održale ljubav u životu i bile potrebne da zadobiju naklonost izabranih bračnih drugova. Kad bi muž i žena nastavili njegovati ove znakove pažnje koji hrane ljubav, bili bi sretniji u društvu jedni drugih, a to bi imalo i posvećujući utjecaj na njihove obitelji. Imali bi u sebi mali svijet sreće i ne bi željeli otići izvan tog svijeta tragajući za novim privlačnostima i novim ljubavima. …
Mnoge žene vape za riječima ljubavi i dobrote i uobičajenim izrazima pažnje i naklonosti, riječima koje im duguju njihovi muževi time što su ih izabrali za svoje životne suputnice. … Ove male pažnje i izrazi naklonosti čine zbroj životne sreće. …
Kada bi se srca održavala nježnim u našim obiteljima, kad bi bilo plemenitog, velikodušnog priklanjanja jednih prema drugima u ukusima i stavovima, kada bi žena tražila mogućnosti da izrazi svoju ljubav djelima ljubaznosti prema mužu, a muž pokazivao isto uvažavanje i ljubaznu brigu za ženu, djeca bi sudjelovala u istom duhu. Ovaj utjecaj prožimao bi dom, a od kakve bi plime jada bili sačuvani u obiteljima! …
Svaki par koji se sjedinio u životnoj odanosti trebao bi se truditi da život osobe s kojom se udružio učini što je moguće sretnijim. Ono što cijenimo, pokušavamo sačuvati i, ako ikako možemo, učiniti još vrednijim. U bračnom ugovoru muževi i žene su ostvarili neku vrstu nagodbe, životnu investiciju i trebali bi učiniti sve da ne izgovaraju nestrpljive i razdražljive riječi, čak i više nego što su to činili prije braka, zato što su sada njihove sudbine sjedinjene za budući život kao muža i žene, i svatko od njih biva cijenjen upravo onoliko koliko je mukotrpnog truda uložio u zadržavanje i održavanje svježom ljubavi koja je bila toliko željno tražena i cijenjena prije braka. (RH, 12. listopada 1912.)