On slabosti naše uze

“Tako se ispuni riječ proroka Izaije: ‘On slabosti naše uze i ponese naše bolesti.’” (Matej 8,17)
Samo Krist je mogao ponijeti slabosti mnogih. “U svakoj tuzi njihovoj on bješe tužan.” (Izaija 63,9) On nikada nije bio bolestan, ali je nosio bolesti drugih. S najnježnijim suosjećanjem gledao je na one patnike koji su se gurali oko Njega. Zgrozio se u duhu kada je vidio otkriveno Sotonino djelovanje u svim njihovim nedaćama, i On je preuzeo svaku potrebu i tugu na sebe. Nikakve brojke nisu Ga ometale. Nikakav jad nije Ga preopteretio. Sa silom koje nikada nije ponestalo, istjerivao je zle duhove koji su zaposjedali um i tijelo, dok je bol onih koji pate potresala čitavo Njegovo biće. Sila ljubavi bila je u svim Njegovim iscjeljenjima. Poistovjetio je svoje interese s patnjom čovječanstva. Sam Krist bio je zdravlje i snaga, i kada su bolesni bili u Njegovoj neposrednoj blizini, bolesti su uvijek nestajale. Upravo zbog ovog razloga On nije odmah otišao k Lazaru. Nije mogao biti prisutan dok Lazar pati a da mu ne donese olakšanje. Nije mogao stajati pokraj bolesti ili smrti a da se ne suprotstavi Sotoninoj sili. Dopušteno je da Lazar umre ne bi li se njegovim uskrsnućem Židovima dao posljednji i ključni dokaz da je Isus Božji Sin. I tijekom ovog sukoba sa silama tame, pred Kristom je uvijek stajala tamna sjenka u koju je On sam morao ući. Pred Njim je stalno stajala cijena koju mora platiti za otkup ovih duša. … Kada je uskrisio Lazara iz mrtvih, znao je da za taj život On mora platiti otkup na križu na Golgoti. Svako izbavljenje Njemu će uzrokovati najdublje poniženje. On će iskusiti smrt za svakog čovjeka. … Za mnoštvo oboljelih koji su bili dovedeni pred Krista kaže se: “On ih je ozdravljao.” (Matej 12,15) Na taj je način izrazio svoju ljubav prema sinovima čovječjim. Čuda su bila dio Njegovog poslanja. … On zna kako treba izgovoriti riječi: “Budi zdrav”, a kada izliječi bolesnog, On kaže: “Idi i ne griješi više.” (Manuscript Release 18, 1898.)