Ona dijeli svoj posljednji zalogaj

“A Ilija joj reče: ‘Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.’” (1. o kraljevima 17,13.14)
“Ova žena nije bila Izraelka. Ona nikad nije imala prednosti i blagoslove koje je uživao Božji izabrani narod, ali je vjerovala u pravoga Boga i hodila u punome svjetlu koje je obasjavalo njezin put. A sada, kad u Izraelu više nije bilo sigurnosti za Iliju, Bog ga je poslao toj ženi da nađe utočište u njezinoj kući. … Ovaj siromašni dom teško je pritiskala glad, pa je čak i jadnih obroka počelo nedostajati. Dolazak Ilije upravo onoga dana kad se udovica bojala da će morati odustati od borbe za preživljavanje, stavio je na tešku kušnju njezinu vjeru u snagu živoga Boga da se pobrine za njezine potrebe. Ali čak i u krajnjoj nestašici ona je posvjedočila svoju vjeru pokorivši se zahtjevu stranca koji je zatražio da s njime podijeli posljednju mrvicu hrane. … Nije se mogao zahtijevati veći ispit vjere od ovoga. Udovica je i dosad postupala prema svim strancima ljubazno i velikodušno. A sada, bez obzira na patnje kojima bi izložila sebe i svojega sina, uzdajući se u Boga Izraelova da će namiriti sve njezine potrebe, ona je položila ovaj najveći ispit gostoljubivosti. … Udovica iz Sarfate podijelila je svoje mrvice s Ilijom, a zauzvrat je njezin život i život njezina sina bio sačuvan. I svima koji u vrijeme nevolje i oskudice pokažu samilost i pruže pomoć onima kojima je pomoć još potrebnija nego njima, Bog je obećao veliki blagoslov.” (Izraelski proroci i kraljevi, str. 83,84) “Bog koji se u vrijeme gladi brinuo za Iliju, neće zanemariti nijedno svoje samopožrtvovno dijete. Onaj koji je izbrojio vlasti na njihovoj glavi, brinut će se o njima i u danima gladi i nasitit će ih. Dok zli svuda oko njih budu umirali od nedostatka kruha, njima će biti osigurani kruh i voda.” (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 1, str. 157)