„On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom.“ (Filipljanima 2,6)
Božji Sin bio je jedina Žrtva dovoljno vrijedna da potpuno zadovolji zahtjeve Božjeg savršenog Zakona. Anđeli su bili bezgrešni, ali niži od Božjeg zakona. Oni su bili podložni Zakonu. … Bili su stvorena bića i bića na kušnji. Kristu nisu bili postavljeni nikakvi zahtjevi. On je imao pravo položiti svoj život i pravo ponovno ga uzeti. Nikakva obveza nije Mu bila nametnuta u vezi s djelom pomirenja. On je sebe dragovoljno prinio na žrtvu. Njegov život bio je dovoljno vrijedan da izbavi grešnike iz njihovog grešnog stanja. …
Žrtveni prinosi i svećenstvo u hebrejskom sustavu prikazivali su Kristovu smrt i posredničko djelovanje. Svi ti obredi sami po sebi nisu imali nikakvo značenje i nikakvu vrijednost, osim u odnosu na Krista koji je bio Temelj cijelog sustava i koji ga je uspostavio. Gospodin je objavio Adamu, Abelu, Šetu, Heoku, Noi, Abrahamu i ostalim junacima vjere, a posebno Mojsiju, da obredni sustav žrtava i njegovo svećenstvo nisu dovoljni da osiguraju spasenje nijednoj duši.
Sustav žrtvenih prinosa ukazivao je na Krista. Preko njega su junaci vjere vidjeli Krista i vjerovali u Njega. On je bio uspostavljen odlukom Neba s ciljem da prikaže ljudima strašno odvajanje Boga i ljudskog roda koje je grijeh prouzročio, odvajanje koje je zahtijevalo posredničku službu. Preko Krista je ponovno uspostavljena veza između Boga i palih grešnika, koja je bila prekinuta zbog Adamovog prijestupa. …
Hebrejski sustav bio je simboličke naravi i trebao je trajati dotle dok savršena Žrtva ne zamijeni simboličku. … Od Adamovih dana pa sve do vremena kada je hebrejski narod postao poseban, Božji narod se razlikovao od drugih naroda na Zemlji i bio je poučavan o Otkupitelju koji će doći i kojega su prikazivale njihove simboličke žrtve. Taj Spasitelj je morao biti i Posrednik, trebao je stati između Najvišega i Njegovog naroda. Na taj način je otvoren put kojim nepravedni grešnik može pristupati Bogu posredovanjem drugoga. … Samo je Krist mogao otvoriti taj put prinijevši žrtvu u skladu sa zahtjevima Božjeg zakona. On je bio savršen i neokaljan grijehom. Bio je bez mrlje i mane. (Review and Herald, 17. prosinca 1872.)