Opasno je odbijati pozive na pokajanje

“Ako potječe zbilja od Boga, nećete ga moći uništiti. Pustite ih da ne dođete u sukob s Bogom!” (Djela 5,39)
Možemo vidjeti kakvi su dokazi pruženi svećenicima i poglavarima i kako su se oni snažno oduprli Božjem Duhu. Oni koji tvrde da su vrlo mudri i pobožni, mogu napraviti strašne i kobne (po sebe) pogreške ako se uporno odupiru Duhu Svetome i dopuste da njihov um bude oblikovan djelovanjem druge sile. Gospodin Isus, predstavljen Duhom Svetim, bio je prisutan na tom skupu (kada su svećenici sudili apostolima), ali oni toga nisu bili svjesni. Za trenutak su osjetili osvjedočenje Duha da je Isus Božji Sin, ali su ušutkali savjest i postali još zasljepljeniji i okorjeliji nego prije. Čak i nakon što su razapeli Spasitelja, Bog im je u svojoj milosti uputio … još jedan poziv na pokajanje preko te strašne optužbe koju su apostoli iznijeli protiv njih — da su ubili Kneza života. Ubojstvo Božjeg Sina nije bilo jedino što ih je isključivalo iz spasenja, već i njihovo uporno odbacivanje svjetla i osvjedočenja Duha Svetoga. Duh koji djeluje u djeci neposlušnosti djelovao je u njima, navodeći ih da zlostavljaju ljude preko kojih im je Bog davao svjedočanstvo. Pobuna se ponovno javila u svojoj zloćudnosti i sve se više zaoštravala svaki sljedeći put kada bi ljudi pružili otpor Božjim slugama i poruci koju im je On dao. Svako odupiranje otežava predaju. Kao vođe naroda, svećenici i starješine osjećali su se dužnima da brane stajalište koje su zauzeli. Morali su dokazati da su bili u pravu. Budući da su zauzeli čvrst stav nasuprot Kristu, svaki daljnji otpor postajao je dodatni poticaj da ustraju na istom putu. Događaji povezani s njihovim ranijim protivljenjem postali su za njih vrijednost koju su ljubomorno čuvali. A mržnja i zloća koje su nadahnule ta djela sada su bile usmjerene protiv apostola. Božji Duh je otkrio svoju prisutnost u onima koji su bez obzira na zastrašivanje ili naklonost javnog mišljenja, objavljivali istinu koja im je bila povjerena. Zahvaljujući očitovanju sile Duha Svetoga, Židovi su sagledali svoju krivnju zbog odbacivanja dokaza koje je Bog slao, ali ipak nisu odustajali od svojeg tvrdoglavog opiranja. Njihova svojeglavost postajala je sve odlučnija i izazvala propast njihovih duša. Ne radi se o tome da se oni nisu mogli pokoriti. Mogli su, ali nisu htjeli. (Letter 38, 1896.)