Otac kukavičkog srca

17. 05. 2017.

“Neće oprati krivicu Elijeva doma nikakve žrtve ni prinosi dovijeka.” (1. Samuelova 3,14)
“Eli nije upravljao svojim domom prema Božjim pravilima za upravljanje obitelji. On je slijedio svoj vlastiti razum. … Mnogi čine iste pogreške. Oni misle da znaju bolje odgajati djecu od onoga što je Bog dao u svojoj Riječi. Oni u njima pothranjuju pogrešne sklonosti izgovarajući se: ‘Premlada su da bi ih se kažnjavalo. Čekajte dok postanu starija, kad im se bude moglo objasniti.’ Tako se pogrešne navike ostavljaju dok ne ojačaju i ne postanu druga narav. Djeca odrastaju bez ograničenja, s karakternim osobinama koje će im donositi prokletstvo cijelog života i koje će se lako stvarati i u drugima.” (Patrijarsi i proroci, str. 486) “Nasuprot izvještaju o Abrahamovoj vjernosti i riječima odobravanja koje su mu upućene, stoji izvještaj o Eliju, koji je svoje sinove zadržao na dužnosti iako su činili veliko nevaljalstvo. Ovo je pouka za sve roditelje. … Eli je dopuštao zlo ne ograničavajući ga ni na koji način. Posljedica takvog postupanja bila je grijeh koji nikada nije mogao biti očišćen žrtvama ili prinosima.” (Letter 144, 1906.) “Dok jedni griješe pokazujući pretjeranu strogost, Eli je otišao u drugu krajnost. … Njihovi prijestupi bili su zanemarivani u djetinjstvu i opraštani u mladićko doba. Nisu se obazirali na roditeljske zahtjeve, a otac ih nije primoravao na poslušnost. Djeca su uvidjela da je vlast u njihovim rukama i tu priliku su iskoristila. Kako su sinovi odrastali, izgubili su poštovanje prema svojem kukavičkom ocu. Bez ograničenja su se odavali grijehu. On ih je opominjao, ali njegove riječi nisu slušali. Svakodnevno su činili strašne grijehe i prijestupe, sve dok Gospodin osobno nije osudio prijestupnike svojeg zakona. … Gospodin je osobno objavio da grijesi Elijevih sinova nikada neće biti očišćeni žrtvama ili prinosima. Kako je velik i tužan bio njihov pad — ljude na kojima su počivale svete odgovornosti, osudio je i izopćio pravedni i sveti Bog!” (The S.D.A. Bible Commentary, sv. 2, str. 1009,1010)