“Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve činite na slavu Božju!” (1. Korinćanima 10,31)
Bog je stvorio čovjeka sebi na slavu, da bi se nakon ispita i kušnje ljudska obitelj mogla sjediniti s nebeskom. Bog je namjeravao Nebo popuniti članovima ljudske obitelji ako se pokažu poslušnima svakoj Njegovoj riječi. Adam je trebao biti iskušan da se vidi hoće li biti poslušan kao vjerni anđeli, ili neposlušan. Ako izdrži ispit, sve pouke koje bude davao svojoj djeci bit će pouke o vjernosti. Njegov um i njegove misli bit će u skladu s Božjim umom i Njegovim mislima. …
Bog je stvorio Adama po uzoru na svoj karakter, neporočnog i čestitog. Prvi Adam nije slijedio nikakva iskvarena načela; nije imao nikakve izopačene sklonosti ili želje da čini zlo. Bio je isto tako bez mane kao i anđeli pred Božjim prijestoljem. Sve nam to sada izgleda neobjašnjivo, ali mnogo od onoga što danas ne možemo razumjeti, postat će nam jasno kada budemo vidjeli kao što smo viđeni i kada budemo znali kao što smo poznati. (1BC 1082,1083)
O svetim ljudima iz prošlosti zapisano je da se Bog nije stidio nazvati se njihovim Bogom (Hebrejima 11,16). Naveden je i razlog — umjesto da teže za zemaljskim blagom, da traže sreću u zemaljskim planovima ili željama, oni su sve što su imali stavili Bogu na oltar i namijenili izgradnji Božjeg kraljevstva. Živjeli su samo za Božju slavu i otvoreno izjavljivali da su samo gosti i stranci ovdje na Zemlji i da traže bolju nebesku domovinu. Svojim ponašanjem objavljivali su svoju vjeru. Bog im je mogao povjeriti svoju istinu i osloniti se na njih da će svijetu objaviti spoznaju Njegove volje.
Međutim, kako danas ti takozvani pripadnici Božjeg naroda uzdižu čast Njegovog imena? Na koji način svijet može zaključiti da pripadaju Božjem posebnom narodu? Koje dokaze svojeg nebeskog državljanstva stavljaju svijetu na uvid? …
Čistoća, jednostavnost i skromnost trebaju obilježavati boravište i izgled onih koji vjeruju u svečane istine za posljednje vrijeme. … Naša odjeća, naši stanovi, naši razgovori trebaju svjedočiti o našoj posvećenosti Bogu. Kakva bi snaga pratila one koji bi na takav način pokazali da su se radi Krista odrekli svega! (5T 188,189)