Pamtimo kako nas je Bog vodio u prošlosti

13. 05. 2016.

“Danas izaberite kome ćete služiti. … Ja i moj dom služit ćemo Jahvi.” (Jošua 24,15)
Kada bi oni koji su još uvijek aktivni u djelu, a koji su Božje postupanje prigodom osnivanja i pokretanja ovog djela doživjeli do najsitnijih pojedinosti, ustali kao Jošua da ojačaju vjeru Božjeg naroda osvrćući se na blagoslove i milosti izlivene u prošlosti, i sami bi od toga imali veliki blagoslov, a pokazali bi se kao blagoslov i onima koji nisu imali to iskustvo. Ako bi se prisjetili žrtava onih koji su vodili djelo i govorili ljudima o jednostavnosti prvih radnika i sili Božjoj koja se pokazivala da bi sačuvala djelo od pogrešaka, zabluda i rasipništva, oni bi izvršili velik utjecaj u oblikovanju radnika u ovo vrijeme. Kad izgubimo iz vida što je Bog činio za svoj narod u prošlosti, gubimo iz vida i Njegovo sadašnje djelovanje u njegovu korist. Oni koji se sada pridružuju djelu ne znaju skoro ništa o samoodricanju i požrtvovnosti onih na koje je Gospodin stavio teret djela u njegovom začetku. O tome bi im se trebalo uvijek iznova govoriti. … Žestok sukob između Kneza života i kneza tame sve više se zaoštrava i ta bitka zahtijeva stalnu budnost posvećenih radnika. … Ako muškarci i žene ne prihvate Gospodnje putove, ako zbog bilo kojeg razloga pruže otpor svjetlu koje im je poslano s Neba, oni će se naći među zagovornicima grijeha. … Kada takvi uvide pogrešku koju su napravili i shvate da nisu imali pravi duh, da su nastojali ubiti one za koje je Gospodin htio da budu živi, neka pošteno i otvoreno priznaju svoju zabludu. … Kada ponize svoje srce pred Bogom kao što je učinio David priznajući da su pogriješili, oni imaju sigurnu Riječ od Boga da će dobiti oprost. … Sotona je ohrabren u svojem posebnom djelu za ovo vrijeme. Oni koji su griješili u prošlosti i nisu se ponizili, potpuno priznali svoje pogreške i ispravili ih, nastavit će se kretati u vlastitom duhu. Oni će istinu nazivati zabludom, a zabludu istinom. Takvi radnici na kraju će se naći na Sotoninoj strani u velikoj borbi. … Kao što je Bog vjeran u svojim obećanjima, isto tako će biti vjeran i istinit kada je riječ o Njegovim prijetnjama. Braćo i sestre, ja ću možda biti u grobu prije nego što ta upozorenja od Boga ostvare željeni utjecaj na vaš um i srce, ali riječima apostola Pavla poručujem vam: “Prožeti, dakle, strahom Gospodnjim nastojimo uvjeravati ljude” svugdje da se pokaju (vidi 2. Korinćanima 5,11). (Manuscript 23, 1899.)