Pjesma odvraća sotonsku silu

“Jahve mi je zaklon, on štit je moj. U njega se srce moje pouzdalo, i pomoć mi dođe; zato mi kliče srce, i pjesmom njega slavim.” (Psalam 28,7)
Gospodin Isus je došao na ovaj svijet da bi živio životom ponizne poslušnosti — životom kakvim bi trebalo živjeti svako biće na Zemlji. Oni kojima je Krist ostavio vrijeme kušnje da bi mogli oblikovati svoj karakter za stanove koje im je otišao pripremiti, trebaju živjeti prema primjeru koji nam je On dao. Ako su učenici u Kristovoj školi, oni neće veličati sebe zato što posjeduju kuće i zemlju, jer im je Gospodin svojom promisli pozajmio svoja dobra da njima trguju (vidi Luka 19,13). … Krist je uzeo ljudsku narav da bi mogao suosjećati sa svakim srcem. … Njegov duh nikad nije bio toliko ispunjen svjetovnim brigama da ne bi imao vremena razmišljati o onome što je nebesko. On je davao oduška svojoj radosti pjevajući psalme i nebeske pjesme. Stanovnici Nazareta često su čuli Njegov glas kako se uzdiže u zahvalnosti i slavljenju Boga. On je vezu s Nebom održavao i putem pjesme, a oni koji su se družili s Njim i često se žalili da su umorni od teškog rada, bili bi oraspoloženi skladnom melodijom koja je silazila s Njegovih usana. Njegovi hvalospjevi kao da su udaljavali zle anđele i poput miomirisa stvarali ugodno ozračje. U tome se nalazila i pouka da ljudi mogu uspostaviti vezu s Bogom preko riječi svetih pjesama. Krist je uzdizao misli svojih slušatelja s njihovog zemaljskog izgnanstva prema budućem vječnom domu. … Božji dom može biti neusporedivo skromniji od Salomonovog hrama, ali zbog toga nije ništa manje priznat od Boga. Za one koji u njemu održavaju bogoslužje to su vrata Neba ako Bogu služe u duhu i istini, u ljepoti svetosti. Dok se pjevaju pjesme hvale kao usrdne molitve koje se uzdižu k Nebu, kao ponavljanje pouka o Božjim čudesnim djelima, kada se zahvalnost srca izražava u molitvi i pjesmi, anđeli s Neba prihvaćaju melodiju i pridružuju se zahvalnosti i veličanju Boga. Takva bogoslužja odbijaju Sotonu. Ona će odagnati gunđanje i žaljenje i tako Sotona gubi tlo. Bog nas uči da se okupljamo u Njegovom domu da bismo njegovali odlike savršene ljubavi. To će stanovnike Zemlje pripremiti da žive u stanovima koje je Krist otišao pripremiti za one koji Ga ljube. Oni će se tada okupljati u Svetištu od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, i sjedinit će svoje glasove u uzvišenijoj pjesmi, u hvaljenju i slavljenju Jaganjca i Onoga koji sjedi na prijestolju za sva vremena (vidi Izaija 66,23). (Manuscript 24, 1898.)