““Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pjevače i hvalitelje koji će u svetom ruhu ići pred naoružanim četama i pjevati: ‘Slavite Jahvu jer je vječna ljubav njegova!’”“ (2. Ljetopisa 20,21)
Bio je to jedinstven način odlaženja u bitku protiv neprijateljske vojske — hvaleći Gospodina pjesmom, uzvisujući Boga Izraelova. To je bila njihova borbena pjesma. Imali su ljepotu svetosti. Kad bismo se mi danas više uključili u hvaljenje Boga, naša nada, hrabrost i vjera stalno bi rasle. Zar to ne bi ojačalo ruke odvažnih boraca koji danas stoje na braniku istine? (Izraelski proroci i kraljevi, str. 128)
Oni su slavili Boga za pobjedu, a nakon četiri dana vojska se vratila u Jeruzalem natovarena plijenom svojih neprijatelja pjevajući hvale za izvojevanu pobjedu. (SD 199)
Kad steknemo dublje poštovanje Božje milosti, ljubavi i dobrote, mi ćemo Ga hvaliti umjesto da se žalimo. Govorit ćemo o Gospodnjoj ljubavi i budnoj pažnji, o nježnom suosjećanju Dobrog Pastira. Jezik srca neće biti sebično mrmljanje i nezadovoljstvo. Slavljenje, kao bistar, tekući potok, dolazit će od onih koji doista vjeruju Bogu. …
Zašto ne probudimo glas duhovne pjesme u danima našeg hodočašća? … Moramo proučavati Božju riječ, razmišljati i moliti se. Tada ćemo imati duhovni vid da raspoznamo unutarnje odaje nebeskog hrama. Uhvatit ćemo note zahvalnosti koje pjeva nebeski zbor oko prijestolja. Kada Sion ustane i zasvijetli, njegovo će svjetlo biti najprodornije, a pjesme hvale i zahvaljivanja čut će se u zboru svetih. Mala razočaranja i teškoće izgubit će se iz vida.
Gospodin je naš pomoćnik …. Nitko nije nikada vjerovao Bogu uzalud. On nikada ne razočarava one koji se u ovisnosti oslone na Njega. Kad bismo samo radili posao koji bi Gospodin želio, hodili Isusovim stopama, naša bi srca postala svete harfe, a svaki akord koji bismo poslali bila bi hvala i zahvaljivanje Onome koji je poslan od Boga da uzme na sebe grijehe svijeta. (SD 198)