Plaća za nepravednost

“Ostavili su pravi put i zastranili. Pošli su putem Bosorova sina Bileama, koji je volio plaću (koja se daje)
za nepravednost.” (2. Petrova 2,15) “Bileam je nekada bio dobar čovjek i Božji prorok, ali je otpao i predao se lakomstvu, a ipak je i dalje tvrdio da je sluga Svevišnjega. Nije mu bilo nepoznato što je Bog učinio za Izraela, a kad su poslanici objasnili svoju zadaću, on je dobro znao da je njegova dužnost odbiti Balakovu nagradu i otpustiti njegove poslanike. Ali on se usudio igrati s kušnjom i pozvao vjesnike da ostanu s njim te noći, objašnjavajući da ne može dati određen odgovor dok Gospodina ne pita za savjet. Bileam je znao da njegovo proklinjanje nije moglo nanijeti štetu Izraelu. Bog je bio na njihovoj strani i sve dok su Mu bili vjerni, ni neprijateljska sila na zemlji ni na nebu nije ih mogla pobijediti. Ali njegovom su ponosu laskale riječi poslanika: ‘A znam da je blagoslovljen onaj koga blagosloviš, a proklet onaj koga prokuneš.’ Mito od skupih darova i izgledi za položajem pobudili su njegovu pohlepu. On je lakomo prihvatio ponuđeno blago, a onda, dok je izražavao strogu poslušnost Božjoj volji, pokušao je udovoljiti i Balakovim željama. … Grijeh pohlepe, koji je Bog proglasio idolopoklonstvom, učinio ga je dvoličnom osobom i Sotona je preko ove jedne pogreške zadobio potpunu vlast nad njim. Upravo je to prouzročilo njegovu propast. Kušač uvijek prikazuje svjetovni dobitak i čast da odvrati ljude od službe Bogu. On im kaže da ih njihova pretjerana savjesnost priječi da se obogate. Tako su mnogi navedeni da napuste put strogog poštenja. Jedan pogrešan korak čini sljedeći lakšim i oni postaju sve smjeliji i smjeliji. Kad se predaju pohlepi i želji za vlašću, oni će se usuditi činiti najstrašnije stvari. Mnogi si laskaju da mogu za neko vrijeme napustiti put strogog poštenja … a kad ostvare svoj cilj, promijenit će način ponašanja kad to zažele. Takvi se upliću u Sotonine zamke i rijetko kad uspijevaju pobjeći.” (Patrijarsi i proroci, str. 366,367)