Poniznost — prava ili lažna?

15. 08. 2017.

“I klicahu jedan drugome: ‘Svet! Svet! Svet Jahve nad vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!’” (Izaija 6,3)
“Ova sveta bića pjevala su hvalospjev Bogu usnama koje nisu bile uprljane grijehom. Razlika između slabašne hvale koju je on navikao upućivati Stvoritelju i vatrene hvale serafina zaprepastila je i ponizila proroka. … Dok je slušao pjesmu anđela, viđenje u kojem je vidio slavu, beskonačnu silu i neusporedivo veličanstvo Gospodnje, ostavilo je snažan dojam na njegovu dušu. U svjetlu tog neusporedivog sjaja koji je prikazivao sve što je on mogao podnijeti kao otkrivenje božanskog karaktera, sa zapanjujućom jasnoćom došla je do izražaja njegova unutarnja prljavština. I same njegove riječi izgledale su mu grešne. I zato je sluga Gospodnji, kada mu je bilo dopušteno da vidi slavu Boga nebeskoga, onako kako je mogla biti pokazana čovjeku kada je u određenoj mjeri shvatio neporočnost Sveca Izraelova, izgovorio zapanjujuće priznanje o prljavštini svoje duše umjesto da se oholo hvali svojom svetošću. U dubokoj poniznosti, Izaija je uzviknuo: ‘Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana.’… Ovo nije bila prividna poniznost i nisko samoprekorijevanje koje mnogi smatraju vrlinom koju treba javno pokazivati. To dvosmisleno izrugivanje s poniznošću proistječe iz srca koje je puno oholosti i samohvale. Ima mnogo onih koji sebe riječima proglašavaju nedostojnima i koji bi bili jako razočarani kada takvim svojim ponašanjem ne bi poželi izraze hvale i priznanja od drugih. Međutim, osvjedočenje proroka bilo je istinsko. … Dok promatraju Božju slavu, serafini pred prijestoljem toliko su ispunjeni strahopoštovanjem da nijednog trenutka ne gledaju sebe sa samozadovoljstvom i divljenjem. Njihova hvala i slava upućena je samo Gospodinu nad vojskama. … Oni su potpuno zadovoljni što slave Boga, što borave u Njegovoj prisutnosti, ozareni Njegovim osmijehom odobravanja, i ne žele ništa više. Oni ispunjavaju svoje najuzvišenije težnje noseći Njegov lik, služeći Mu i slaveći Ga.” (The S.D.A. Bible Commentary, sv. 4, str. 1140)