“Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite! Mnogo može molitva pravednika ako je žarka.” (Jakov 5,16)
Nakon cijelog prijepodneva bez prodane knjige, došao sam kući s osjećajem obeshrabrenja. Nakon ručka, pomolio sam se Bogu da me pošalje k bar jednoj izgubljenoj ovci i zatim krenuo na posao. Skrenuvši iza ugla, vidio sam jednu izdvojenu kuću. Kada sam pokucao, vrata je otvorio mladić i ja sam mu počeo pokazivati knjigu Depression, Stress, and Anxiety (Depresija, stres i zabrinutost). On me je zaustavio i pozvao me u dnevnu sobu, koja je bila zatamnjena i u “izmaglici” od dima cigareta. Terry mi je rekao da pati od depresije, poremećaja s kojim sam otpočeo svoj razgovor s njim. Shvatio sam da mi je sam Bog dao da razgovor započnem o toj temi.
Terry je bio upoznat s kršćanstvom, ali u njemu nije vidio praktičnog značenja za život. Ispričao mi je kako je došao u Australiju da bi uspio “u velikom stilu” trenirajući konje, ali da je postao ovisnik o kockanju i da je homoseksualac.
Pomolio sam se s njim i rekao mu da Bog ljubi sve ljude. Kupio je knjigu Depression, Stress, and Anxiety i Darovite ruke Bena Carsona. Primijetio sam knjigu o spiritističkim medijima na stolčiću za kavu i upitao ga sviđa li mu se. Odgovorio je potvrdno.
“Ako vam se svidjela ta knjiga, dopast će vam se i Velika borba”, rekao sam mu i dao mu jedan besplatan primjerak. Napisao sam kratku, ohrabrujuću poruku na mjestu za posvetu. Dok sam mu govorio kako je Bog zauzeo važno mjesto u mojem životu, vidio sam da slušaju i dva Terryjeva sustanara. Na kraju smo sva četvorica povela kratku ali pozitivnu duhovnu raspravu. Rekao sam im da sva “dobrota” koju vide u meni potječe od Boga. Najmlađi među nama je ispričao kako je proučavao Bibliju s adventističkim pastorom. Drugi je upitao što Bog misli o homoseksualcima. Rekao sam im da Bog ljubi sve ljude.
Prostoriju je ispunio osjećaj radosti i sreće dok sam se poimence molio za svakoga od njih. Zamolio sam Boga da zaštiti kuću od duhova za koje oni vjeruju da otvaraju i zatvaraju vrata po kući. Nisam osjećao nikakav strah dok smo se molili u Isusovo ime. Dok sam napuštao kuću, čuo sam trojicu mladića kako razgovaraju. Izgledalo je da je moj posjet ipak utjecao na njih. Molio sam se da pronađem bar jednu izgubljenu ovcu, a Bog me je odveo trima.
Andrew Kochanski, Australija