Postanak 18

1. 02. 2022.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Postanak 18.

 

1 I ukaza mu se Gospod kod Mamreovih hrastova dok je on sjedio na ulazu u šator za danje žege. 2 I podiže oči svoje da pogleda, kad gle: tri čovjeka stajahu njemu usuprot. I čim ih ugleda, s ulaza šatora potrča im ususret i pokloni se do zemlje, 3 pa reče: »Gospodine, ako sam sada našao milost u tvojim očima, molim te, nemoj mimoići sluge svojega! 4 Neka se dakle donese malo vode pa operite noge svoje i otpočinite pod ovim drvetom. 5 A ja ću donijeti komad kruha da okrije­pite srca svoja; onda ćete poći dalje. Ta zato ste došli k sluzi svojemu.« Oni pak rekoše: »Učini tako kako si kazao.« 6 I požuri se Abraham u šator k Sari te reče: »Brzo, tri mjerice finoga brašna! Zamijesi i pogače ispeci!« 7 Potrča Abraham i govedima pa uhvati tele, mlado i dobro, te dade momku da ga brže zgotovi. 8 Onda uze masla i mlijeka i tele što ga je zgotovio pa stavi pred njih, a sam stajaše uz njih, pod drvetom, dok su oni jeli. 9 Tada mu rekoše: »Gdje je Sara, žena tvoja?« On pak reče: »Eno je u šatoru.« 10 A Gospod reče: »Dogodine u ovo doba opet ću se vratiti k tebi; i gle, Sara, žena tvoja, imat će sina.« A na ulazu u šator, koji bijaše iza njega, Sara je prisluškivala. 11 A Abraham i Sara bijahu stari, u poodmaklim danima. U Sare bijaše prestalo što biva u žena. 12 Zato se Sara u sebi nasmija govoreći: »Pošto sam ostarjela, zar ću sad oćutjeti nasladu? A i gospodar mi je star!« 13 A Gospod reče Abrahamu: »Zašto se Sara smijala govoreći: ‘Zar ću doista još i ja roditi sad kad sam ostarjela?’ 14 Zar je Gospodu išta preteško? U određeno vrijeme vratit ću se k tebi, dogodine u ovo doba, i Sara će imati sina.« 15 A Sara to porekne govoreći: »Nisam se smijala!«, jer se uplašila. On pak reče: »Ne, smijala si se!« 16 Tada ljudi ustaše odande i zagledaše se prema Sodomi. I Abraham pođe s njima da ih isprati. 17 A Gospod reče: »Zar da ja skrivam od Abrahama što ja kanim učiniti 18 kad će od Abrahama nastati velik i moćan narod, i svi narodi zemaljski blagoslivljat će se njime? 19 Jer za njega znam da će zapovjediti sinovima svojim i domu svojemu nakon sebe da se drže puta Gospodnjega čineći pravednost i pravdu, kako bi Gospod izvršio na Abrahamu ono što je o njemu govorio.« 20 Onda Gospod reče: »Zato što je povik na Sodomu i Gomoru velik i zato što je grijeh njihov pretežak, 21 sići ću sada da vidim rade li sasma kao što vika o njima doprije do mene. Ako li ne, razaznat ću.« 22 I okrenu ljudi odande te pođu prema Sodomi. A Abraham je još uvijek stajao pred Gospodom. 23 Tada se Abraham primaknu i reče: »Hoćeš li uništiti i pravednog s opakim? 24 Možda u gradu ima pedeset pravednih. Zar ćeš mjesto uništiti umjesto poštedjeti, unatoč pedeset pravednih koji budu u njemu? 25 Daleko bilo od tebe učiniti takvo što — pogubiti pravednoga s opakim — pa da pravednomu bude kao i opakomu! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac sve zemlje ne čini pravo?« 26 Nato Gospod reče: »Ako nađem u Sodomi pedeset pravednih u gradu, onda ću cijelo mjesto poštedjeti njih radi.« 27 Abraham pak odgovori i reče: »Usuđujem se sad, evo, prozboriti Gospodinu — ja, prah i pepeo: 28 Možda će pravednih biti pet manje od pedeset. Zar ćeš sav grad uništiti zbog tih pet?« A on reče: »Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet.«29 I nastavi mu dalje govoriti te reče: »Možda ih se ondje nađe četrdeset.« On pak reče: »Neću to učiniti radi tih četrdeset.« 30 Potom reče: »O, neka se Gospodin ne ražesti što ću prozboriti: Možda ih se ondje nađe trideset.« Aon reče: »Neću to učiniti ako ih ondje nađem trideset.« 31 Tada reče: »Usuđujem se sad, evo, prozboriti Gospodinu: Možda ih se ondje nađe dvadeset.« A on reče: »Neću uništiti grad radi tih dvadeset.« 32 Nato reče: »O, neka se Gospodin ne ražesti što ću prozboriti još samo jednom: Možda ih se ondje nađe deset.« A on reče: »Neću ga uništiti radi tih deset.« 33 I kad je završio razgovor s Abrahamom, Gospod otiđe, a Abraham se vrati u svoje mjesto.