Postanak 21

4. 02. 2022.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Postanak 21.

 

1 I Gospod pohodi Saru, kao što reče, i učini Gospod Sari kao što govoraše. 2 I Sara zače te Abrahamu rodi sina u starosti njegovoj — u vrijeme o kojemu mu je Bog govorio. 3 A sinu koji mu se rodi, kojega mu rodi Sara, Abraham nadjenu ime Izak. 4 I kad mu bijaše osam dana, obreza Abraham Izaka, sina svojega, kako mu Bog zapovjedi. 5 A Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodi Izak, sin njegov. 6 Nato reče Sara: »Dade mi Bog da se nasmijem; tko god čuje, smijat će se sa mnom!« 7 Još reče: »Tko bi rekao Abrahamu: ‘Sara će djecu dojiti’! Ipak rodih sina u starosti njegovoj.« 8 A dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. I u dan kad Izak bî od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu. 9 No Sara opazi kako se sin — što ga je Hagara, Egipćanka, rodila Abrahamu — podsmjehuje. 10 Zato reče Abrahamu: »Otjeraj tu sluškinju i sina njezina, jer sin te sluškinje neće biti baštinik s mojim sinom, s Izakom!« 11 A ta riječ bijaše veoma neprijatna u očima Abrahamovim zbog njegova sina Jišmaela.12 I reče Bog Abrahamu: »Nek očima tvojim ne bude neprijatno zbog dječaka i zbog sluškinje tvoje; u svemu što ti reče Sara poslušaj glas njezin, jer po Izaku zvat će ti se potomstvo. 13 A i od sluškinjinog ću sina podići narod, jer on je tvoj potomak.« 14 I podrani Abraham ujutro te uze kruha i mješinu vode pa dade Hagari metnuvši joj na rame i to i dječaka, te je otpusti. A ona ode te je lutala pustinjom Beer-Šebe. 15 A kad nesta vode u mješini, ostavi dijete pod jednim grmom. 16 Onda ode i sjedne nasuprot, daleko koliko je domašaj luka. Govorila je naime: »Da ne gledam kako dijete umire.« Tako sjede nasuprot te podiže glas svoj i zaplače. 17 Ali Bog ču glas dječakov te anđeo Božji zovnu s neba Hagaru i reče joj: »Što ti je, Hagaro? Ne boj se, jer Bog je čuo glas dječakov tamo gdje on jest. 18 Ustani! Digni dječaka i uzmi ga u naručje svoje, jer od njega ću podići velik narod.« 19 Tada joj Bog otvori oči te ona ugleda zdenac vode, pa ode i napuni mješinu vodom te napoji dječaka. 20 I Bog je bio s dječakom, a on je rastao i boravio u pustinji te postao strijelac. 21 I boravio je u pustinji Paranu; a mati njegova pribavi mu ženu iz zemlje egipatske. 22 I dogodi se u to vrijeme da Abimelek, s kojim dođe Fikol, zapovjednik njegove vojske, reče Abrahamu govoreći: »Bog je s tobom u svemu što ti radiš. 23 Stoga mi se sada ovdje zakuni Bogom da nećeš iznevjeriti ni mene ni moj rod ni moj porod, nego po milosrđu koje sam ti učinio učini i ti meni i zemlji u kojoj boraviš.« 24 A Abraham reče: »Ja ti se kunem.« 25 Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode što su ga prisvojile sluge Abimelekove. 26 A Abimelek reče: »Ne znam tko je takvo što učinio, a ni ti mi ne kaza niti sam sâm, osim danas, čuo za to. 27 Tada Abraham uze ovaca i goveda, i dade ih Abimeleku. Tako njih dvojica sklopiše savez. 28 Potom Abraham izluči napose sedmero janjadi od stada. 29 Nato Abimelek reče Abrahamu: »Što znači ovo sedmero janjadi što si ih izlučio napose?« 30 A on reče: »Primi to sedmero janjadi iz moje ruke da mi budu svjedočanstvo da sam ja iskopao ovaj zdenac.« 31 Stoga ono mjesto prozva Beer-Šeba, jer ondje se njih dvojica zakleše. 32 Tako sklopiše savez kod Beer-Šebe. Tada Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol ustadoše i vratiše se u zemlju Filistejaca. 33 A Abraham kod Beer-Šebe zasadi tamarisku te ondje zazva imeGospoda, Boga Vječnoga. 34 I Abraham provede u zemlji Filistejaca mnogo dana.