““Odgovori mu Isus: Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega.”“ (Ivan 3,3)
Nikodem je zauzimao visok i povjerljiv položaj u hebrejskom narodu. … Kao i drugi, bio je pokrenut Isusovim naukom. … Pouke koje su dolazile sa Spasiteljevih usana ostavljale su na njega dubok dojam te je zaželio saznati više o ovim veličanstvenim istinama. …
Nikodem je došao Gospodinu u želji da s Njim razmijeni gledišta, ali Isus mu je otkrio temeljna načela istine. Rekao je Nikodemu: Tebi nije potrebno teorijsko znanje, već duhovna obnova. Nije ti potrebno da zadovoljiš svoju znatiželju, već da imaš novo srce. Moraš primiti novi život odozgo da bi bio spreman cijeniti nebeske vrijednosti. (Isusov život, 123,124)
Do promjene srca koja je prikazana novorođenjem može doći samo djelotvornim radom Svetoga Duha. … Ponos i samoljublje odupiru se Božjem Duhu; svaka prirodna sklonost duše protivi se promjeni koja bi umjesto samopoštovanja i ponosa trebala ustupiti mjesto Kristovoj krotkosti i poniznosti. Ali ako želimo putovati u vječni život, ne smijemo slušati šaptanje svojeg starog ““ja”“. U poniznosti i kajanju moramo moliti svojeg nebeskog Oca: ““Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!”“ (Psalam 51,10) I dok primamo božansko svjetlo i surađujemo s nebeskim bićima, ““nanovo smo rođeni”“ i Kristovom silom oslobođeni nečistoće grijeha. (YI 9. rujna 1897.)
Moćna sila Svetoga Duha ostvaruje potpunu promjenu u karakteru ljudskog bića, čineći ga novim stvorenjem u Isusu Kristu. … Riječi i postupci izražavaju Spasiteljevu ljubav. Nema težnje za najvišim mjestima. Staro ““ja”“ je nadvladano. Isusovo ime ispisano je na svemu što se izgovara i čini. (RH 10. lipnja 1902.)
Zar ovakva obnova čovjeka nije najveće čudo koje se može dogoditi? Postoji li nešto što ne bi moglo ostvariti ljudsko biće koje se vjerom hvata za božansku silu? (9T 152)