Povijest će se ponoviti, Kristovi sljedbenici bit će progonjeni

“Herod ga prezre i naruga mu se zajedno sa svojom stražom. Zatim ga obuče u bijelu haljinu i posla natrag k Pilatu.” (Luka 23,11)
Povijest će se ponoviti. U kršćanskom svijetu povest će se odlučna borba. Ljude koji su neposlušni zapovijedima živoga Boga, pridajući sebi preveliku važnost, nadahnut će Sotona da zarate protiv onih koji slijede Jaganjca Božjeg koji je uzeo na sebe grijehe svijeta (vidi Ivan 1,29). … Posljedice će biti takve da će ljudi postati nečovječni u postupanju prema drugima. … Kada bi takozvani kršćanski svijet izvukao pouku iz židovskog postupanja prema Kristu i odlučio u Bogu da nikad ne krene tim putem, onda ne bi bio odgovoran za Kristovu smrt u osobama Njegovih svetih. Velika skupina svećenika i starješina pratila je Krista k Herodu. A kada je bio izveden pred tetrarha, svećenici, glavari i književnici počeli su svi uglas uzbuđeno govoriti iznoseći optužbe protiv Njega. Međutim, Herod se nije osvrtao na optužbe protiv Krista. Bilo mu je jasno da je On nevin. Rimski vojnici su znali kako treba udovoljiti prostoj, gruboj rulji, svećenicima i glavarima — tako što će prema Kristu pokazati krajnje nepoštovanje, kao što samo znaju zli, iskvareni vojnici. U tome su im pomagali sami židovski velikodostojnici. … Oni su Veličanstvo Neba, Kralja slave izveli pred njih kao običnog prevaranta i učinili Ga predmetom poruge. Nastojali su Kralja slave prikazati u što je moguće pogrdnijem svjetlu. Navukli su Mu staru, crvenu, isluženu kabanicu nekog kralja. Gurnuli su Mu u ruku trsku, a na glavu stavili vijenac od oštrog trnja koje je probadalo Njegovo sveto čelo tako da Mu je krv tekla niz lice i bradu. Upućivali su Mu najprezrivije riječi, ali im On nije uzvratio čak ni jednim prijekornim pogledom. Pokrili su Njegovo lice i udarali Ga govoreći: “Proreci tko te udario!” Zatim su grubo strgnuli s Njega kabanicu, pljuvali Mu u lice i udarali trskom sa svom okrutnom snagom tvrdokornih vojnika. Zauzimali su najgroteskniji stav i koristili se najodvratnijim rječnikom dok su se u podrugljivoj poniznosti klanjali pred Njim (vidi Matej 27,27-31; Marko 15,16-20; Luka 22,63-65). … Židovi su tražili da im dâ dokaz o svojem božanstvu tako što će učiniti neko čudo, ali sada su pred sobom imali daleko veći dokaz od bilo kojeg čuda. (Manuscript 112, 1897.)