Prava poniznost

25. 09. 2011.

“Naprotiv, što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake da se nijedan čovjek ne može ponositi pred Bogom.” (1. Korinćanima 1,27-29)

Nakon Isusovog uzašašća, liječnici, pravnici, svećenici, vladari, književnici i teolozi slušali su s čuđenjem riječi mudrosti i sile koje su govorili neuki skromni ljudi. Diveći se uspjehu ovih poniznih učenika, ovi obrazovani ljudi su na svoju radost konačno shvatili činjenicu da su učenici bili s Isusom i od Njega se učili. Njihov karakter i jednostavnost njihovog učenja bili su slični Kristovom karakteru i učenju.

Oni koji danas propovijedaju nepopularnu istinu moraju imati silu odozgo udruženu s onim što naučavaju, inače će njihovi napori ostati beznačajni. Dragocjena osobina koja se zove poniznost tužno nedostaje i propovjednicima i crkvi. Ljudi koji propovijedaju istinu imaju previsoko mišljenje o vlastitim sposobnostima. Istinska poniznost navodi čovjeka da uzdiže Krista i istinu, i da uvijek bude svjestan svoje potpune ovisnosti o Bogu, autoru istine. Pouka o poniznosti uči se teško i vrlo bolno, ali na kraju donosi vrijedne rezultate. Bolno napredovanje koje obično prati razumijevanje i prihvaćanje ove pouke prouzročeno je lažnom predstavom o sebi, tako da nismo u mogućnosti uvidjeti svoje mnogobrojne nedostatke. Ljudsko srce je ispunjeno taštinom i ponosom. Samo Božja milost može učiniti promjenu.

Tvoja je zadaća da se sam poniziš i ne čekaš da te Bog ponizi. Božja ruka ponekad teško pritišće pojedince, da bi u poniznosti pred Njim zauzeli mjesto koje im pripada; ali koliko je bolje da smo u srcu sami ponizni pred Bogom svakoga dana! Na nama je ili da se sami ponizimo, ili ćemo u svojoj oholosti čekati dok nas Bog ne ponizi. Da biste shvatili istinu, morate strogo odgajati i vježbati svoj um, stalno ga privikavajući da teži za vrlinom istinske pobožnosti. Za sada jedva ponešto naslućujete o tome. Kada Krist bude boravio u vama, posjedovat ćete nešto više od same teorije o istini. Tada nećete ponavljati pouke koje je Krist dao dok je bio na Zemlji, nego ćete svojim životom samoodricanja i potpune posvećenosti Božjem djelu djelovati odgojno na druge. Vaš će život biti živa propovijed koja ima veću moć od bilo koje propovijedi izgovorene s propovjedaonice.Nesebičan duh, samoprijegornu milost i čistu pobožnost koju želite vidjeti u životu drugih, morate najprije njegovati u sebi. Da biste se stalno razvijali u duhovnoj mudrosti i postajali sve uspješniji u svom pozivu, morate se naviknuti biti korisni u manjim dužnostima koje se nalaze na vašem životnom putu. Ne morate čekati priliku da učinite neki veliki posao, već spremno iskoristite prvu prigodu da se pokažete vjerni u najmanjem, i to će vam otvoriti put postupnog napredovanja s jednog povjerljivog položaja na drugi. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 378—380)