Prava vjera unapređuje zdravlje

10. 11. 2014.

““Blago čovjeku koji je stekao mudrost. … Njezini su putovi putovi miline, i sve su njezine staze pune spokoja.”“ (Izreke 3,13.17)

Ovaj svijet nije samo žalost i bijeda. ““Bog je ljubav”“, napisano je na svakom pupoljku koji pupa, na svakoj travki. Premda je grijeh učinio da zemlja rađa trnje i korov, pored korova je i cvijeće, a trnje skrivaju ruže. Sve u prirodi svjedoči o nježnoj, očinskoj brizi našeg Boga i Njegovoj želji da svoju djecu učini sretnom. Svrha Njegovih zabrana i opomena nije puki prikaz Njegova autoriteta, već On u svemu što čini ima na umu dobrobit svoje djece. On od njih ne zahtijeva da ostave nešto što je u njihovom najboljem interesu.
Mišljenje koje prevladava u nekim slojevima društva da vjera ne pridonosi zdravlju i sreći u ovom životu, jedna je od najvećih zabluda. Pismo kaže: ““Strah Gospodnji daje život, i tko se njime ispuni, zlo ga ne pohodi.”“ (Izreke 19,23) ““O čovječe, ljubiš li život? Želiš li dane mnoge uživati dobra? Jezik svoj oda zla suspreži i usne od riječi prijevarnih! Zla se kloni a čini dobro, traži mir i za njim idi!”“ (Psalam 34,12-14) Riječi mudrosti su ““život onima koji ih nalaze, i ozdravljenje svemu tijelu njihovu”“ (Izreke 4,22).
Istinska vjera dovodi čovjeka u sklad s Božjim zakonima, fizičkim, umnim i moralnim. Ona uči vladanju samim sobom, spokojstvu i umjerenosti. Religija osposobljuje um, usavršava ukus i posvećuje razum. Ona dušu čini sudionikom u čistoći Neba. Vjera u Božju ljubav i providnost koja upravlja svime olakšava teret brige i patnje. Ona ispunjava srce najvećih kao i najjednostavnijih ljudi radošću i zadovoljstvom. Vjera izravno promiče zdravlje, produžuje život, a naše uživanje u svim njenim blagoslovima čini većim. Ona duši otvara nepresušni izvor sreće. Kad bi svi koji nisu izabrali Krista mogli shvatiti da On ima ponuditi nešto daleko bolje od onoga što oni traže! …
Postoji bliska veza između uma i tijela, i da bi se dostigla visoka mjerila moralnog i umnog dostignuća, mora se voditi računa o zakonima koji upravljaju našim tijelom. Da bi se osigurao snažan, dobro uravnotežen karakter, moraju se koristiti i razvijati i tjelesne i umne sile. Koje proučavanje može biti važnije za mlade od onoga koje se bavi ovim prekrasnim organizmom koji nam je Bog dao i zakonima kojima možemo sačuvati njegovo zdravlje? (Patrijarsi i proroci, str. 504,505)