Pred vratima Damaska

28. 11. 2017.

“Kad se na svom putu približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. On pade na zemlju i ču glas koji mu reče: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’” (Djela 9,3.4)
“Vjeri i iskustvu galilejskih učenika koji su pratili Isusa pridružili su se u evanđeoskom radu vatrena odlučnost i intelektualna snaga jednog rabina iz Jeruzalema. Rimski građanin, rođen u neznabožačkom gradu; Hebrej ne samo podrijetlom, već i životnim odgojem, domoljubnom revnošću i odanošću vjeri; odgojen u Jeruzalemu kod nogu najuglednijih rabina i poučen svim zakonima i predajama otaca, Savao iz Tarza u najvećoj je mjeri dijelio ponos i predrasude svojega naroda. Još kao mladić postao je ugledan član Velikog vijeća. Smatrali su ga čovjekom koji obećava, revnim braniteljem iskonske vjere. U židovskim teološkim školama Božja riječ je bila potisnuta ljudskim spekulacijama; tumačenja i predaje rabina lišili su je snage. … Obuzeti divljom mržnjom prema rimskim tlačiteljima, tvrdo su odlučili da svoju nacionalnu veličinu povrate snagom oružja. Mrzili su i ubijali Isusove učenike čija se vijest mira tako očito protivila njihovim častoljubivim planovima. U tom gonjenju Savao je bio jedan od najogorčenijih i najnemilosrdnijih sudionika. … Pred vratima Damaska pojava Razapetoga promijenila je cijeli tijek njegovog života. Progonitelj je postao učenik, a učitelj đak. Dani mraka, provedeni u samoći u Damasku, bili su kao godine u njegovom iskustvu. Starozavjetni spisi, urezani u njegovo pamćenje, postali su predmet njegovog proučavanja, a Krist mu je bio Učitelj.” (Odgoj, str. 56,57) “Pavao nije smatrao da je učinio veliku žrtvu kada je farizejstvo zamijenio Evanđeljem Isusa Krista. … Kada je Pavao shvatio da je na pogrešnom putu, došao je u dodir, prema božanskoj svjetlosti, s ljudima koje je želio zbrisati s lica zemlje. … Poučavao je o Kristu, proslavljao je Krista svojim životom, podnosio je muke radi Krista.” (Manuscript 41, 1894.)