Prekasno

“Tko krije svoje grijehe, nema blagoslova, tko ih priznaje i ostavlja, dobit će oproštenje.” (Izreke 28,13 — Šarić)
“Akan je priznao svoju krivnju, ali tada je bilo prekasno da bi se spasio. On je vidio kako se izraelska vojska vraća iz Aja poražena i obeshrabrena, a ipak nije došao i priznao svoj grijeh. Vidio je Jošuu i izraelske starješine kako se klanjaju do zemlje u neizrecivoj boli. Da ga je tada priznao, pružio bi dokaz o istinskom pokajanju, ali je šutio. Slušao je izjavu da je učinjen veliki grijeh i čuo kako je točno opisan njegov karakter. Međutim, njegove su usne ostale zatvorene. Onda je uslijedila svečana istraga. Kako se ovaj čovjek tresao od straha kad je vidio da je izdvojeno njegovo pleme, onda njegova obitelj i dom! Ali on još uvijek nije priznavao svoj grijeh sve dok Božji prst nije ukazao na njega. Kad ga više nije mogao sakriti, priznao je istinu. Kako se često čuju slična priznanja! Postoji velika razlika između priznavanja činjenica nakon što su dokazane i priznavanja grijeha koji su poznati samo nama i Bogu. Akan ne bi priznao da se nije nadao kako će time ukloniti posljedice svojeg zločina. Njegovo je priznanje služilo samo da ukaže na pravednost njegove kazne. Nije bilo iskrenog pokajanja zbog grijeha, nije bilo skrušenosti, promjene namjera ili odvratnosti prema grijehu. Ovakva će priznanja izreći grešnici dok budu stajali pred Bogom na sudu, kad svaki slučaj bude odlučen za život ili smrt. … Kad se nebeske knjige otvore, Sudac neće riječima obznaniti čovjekovu krivnju, već će uputiti oštar, prodoran pogled i svako životno djelo, svaki postupak oživjet će u sjećanju prijestupnika. Ljudi neće kao u Jošuino doba trebati istraživati od plemena do obitelji, već će njihove vlastite usne priznati grijeh. Tada će se cijelom svijetu objaviti grijesi skriveni od ljudske spoznaje.” (Patrijarsi i proroci, str. 413,414) “Ako postoje grijesi koje trebate priznati, ne gubite vrijeme. Ovi trenuci su dragocjeni. ‘Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe naše, i očisti nas od svake nepravde.’ (1. Ivanova 1,9)” (Selected Messages, sv. 1, str. 352)