Preobraćeni Petar, podpastir

29. 07. 2011.

“A ti kadgod obrativši se utvrdi braću svoju.” (Luka 22,32 — DK)

Triput se Petar javno odrekao svojega Gospodina i triput je Isus dobio od njega čvrsto uvjeravanje o njegovoj ljubavi i privrženosti, nakon što je njegovom ranjenom srcu kao oštru strijelu uputio pitanje. Pred okupljenim učenicima Isus je otkrio Petrovo duboko pokajanje i pokazao kako se nekad hvalisavi učenik korjenito ponizio.
Petar je po svojoj naravi bio žustar i nagao, pa je Sotona iskoristio te osobine da ga obori. Neposredno prije Petrova pada Isus mu je rekao: “šimune, šimune, pazi, Sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše. Tako i ti, kad se jedanput vratiš k meni, učvrsti svoju braću!” (Luka 22,31.32) To je vrijeme sad došlo i Petrov je preobražaj bio očit. Gospodnja neposredna pitanja nisu izazvala nijedan žustar i samouvjeren odgovor, pa je zbog svoje poniznosti i pokajanja Petar bio bolje nego ikad pripremljen da djeluje kao pastir stada.
Prije svojega pada Petar je uvijek govorio nepromišljeno, prema trenutačnoj pobudi. Uvijek je bio spreman ispravljati druge i izraziti svoje mišljenje prije nego što je jasno shvatio sebe ili ono što treba reći. Međutim, obraćeni je Petar bio sasvim drukčiji. On je sačuvao svoj raniji žar, ali Kristova je milost podešavala njegovu revnost. Više nije bio silovit, samopouzdan i uobražen, već blag, pribran i voljan učiti. Tada je mogao pasti jaganjce, kao i ovce Kristova stada.
Spasiteljev način postupanja s Petrom sadržavao je pouku za njega i njegovu braću. On ih je poučavao da s prijestupnikom postupaju strpljivo, suosjećajno i u ljubavi koja prašta. Iako se Petar odrekao svojega Gospodina, ljubav s kojom se Isus odnosio prema Njemu nikada se nije pokolebala. Upravo takvu ljubav treba i potpastir osjećati prema ovcama i jaganjcima koji su povjereni njegovu staranju. Sjećajući se svoje slabosti i pada, Petar je trebao sa svojim stadom postupati isto tako nježno kao što je Krist postupao s njim.
Isus je išao sam s Petrom, jer je postojalo nešto što je želio reći samo njemu. Prije svoje smrti Isus mu je rekao: “Kamo ja idem, ti me sad ne možeš slijediti, ali ćeš me poslije slijediti.” Na ovo je Petar odgovorio: “Gospodine zašto te sada ne mogu slijediti? Svoj ću život dati za te.” (Ivan 13,36.37) Petar je pao kad je došla kušnja, ali je opet dobio priliku da dokaže svoju ljubav prema Kristu. Isus je tako upoznao Petra s načinom na koji će umrijeti; pretkazao je čak i širenje njegovih ruku na križu. Osjećao se voljnim da pretrpi bilo kakvu smrt za svojega Gospodina. (Isusov život, str. 671,672)

Triput se Petar javno odrekao svojega Gospodina i triput je Isus dobio od njega čvrsto uvjeravanje o njegovoj ljubavi i privrženosti, nakon što je njegovom ranjenom srcu kao oštru strijelu uputio pitanje. Pred okupljenim učenicima Isus je otkrio Petrovo duboko pokajanje i pokazao kako se nekad hvalisavi učenik korjenito ponizio.Petar je po svojoj naravi bio žustar i nagao, pa je Sotona iskoristio te osobine da ga obori. Neposredno prije Petrova pada Isus mu je rekao: “šimune, šimune, pazi, Sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše. Tako i ti, kad se jedanput vratiš k meni, učvrsti svoju braću!” (Luka 22,31.32) To je vrijeme sad došlo i Petrov je preobražaj bio očit. Gospodnja neposredna pitanja nisu izazvala nijedan žustar i samouvjeren odgovor, pa je zbog svoje poniznosti i pokajanja Petar bio bolje nego ikad pripremljen da djeluje kao pastir stada. Prije svojega pada Petar je uvijek govorio nepromišljeno, prema trenutačnoj pobudi. Uvijek je bio spreman ispravljati druge i izraziti svoje mišljenje prije nego što je jasno shvatio sebe ili ono što treba reći. Međutim, obraćeni je Petar bio sasvim drukčiji. On je sačuvao svoj raniji žar, ali Kristova je milost podešavala njegovu revnost. Više nije bio silovit, samopouzdan i uobražen, već blag, pribran i voljan učiti. Tada je mogao pasti jaganjce, kao i ovce Kristova stada.Spasiteljev način postupanja s Petrom sadržavao je pouku za njega i njegovu braću. On ih je poučavao da s prijestupnikom postupaju strpljivo, suosjećajno i u ljubavi koja prašta. Iako se Petar odrekao svojega Gospodina, ljubav s kojom se Isus odnosio prema Njemu nikada se nije pokolebala. Upravo takvu ljubav treba i potpastir osjećati prema ovcama i jaganjcima koji su povjereni njegovu staranju. Sjećajući se svoje slabosti i pada, Petar je trebao sa svojim stadom postupati isto tako nježno kao što je Krist postupao s njim. Isus je išao sam s Petrom, jer je postojalo nešto što je želio reći samo njemu. Prije svoje smrti Isus mu je rekao: “Kamo ja idem, ti me sad ne možeš slijediti, ali ćeš me poslije slijediti.” Na ovo je Petar odgovorio: “Gospodine zašto te sada ne mogu slijediti? Svoj ću život dati za te.” (Ivan 13,36.37) Petar je pao kad je došla kušnja, ali je opet dobio priliku da dokaže svoju ljubav prema Kristu. Isus je tako upoznao Petra s načinom na koji će umrijeti; pretkazao je čak i širenje njegovih ruku na križu. Osjećao se voljnim da pretrpi bilo kakvu smrt za svojega Gospodina. (Isusov život, str. 671,672)