Mnogim mladićima iz Prihvatilišta Porin odlazak na nogomet predstavlja puno više od same igre, za njih to je i bijeg od surove stvarnosti koja ih okružuje. Na treninge malog sportskog centra u Utrinama dolaze iz raznih krajeva svijeta, od Iraka i Sirije do Nigerije i Konga, sve iz ratom zahvaćenih država. Iako su iz različitih krajeva vidljivo je kako ih ljubav prema nogometu spaja. Neki od njih igrali su nogomet u svojim domovinama u nižim ligama. Druženje na terenu im pomaže u zbližavanju i premošćivanju razlika između njih, kao druženje uz teren gdje navijaju za svoje prijatelje, dive se potezima, ali najviše ih zbližava zbijanje šala na promašaje svojih kolega.
Njihove sudbine jednako su različite koliko i slične. Neki od njih u Hrvatskoj su tek nekoliko mjeseci dok su drugi i po nekoliko godina strpljivo čekaju rješenje svojeg statusa. Dugotrajan proces legalizacije njihovog boravka i nesigurnost predstavljaju veliki problem i uteg koji im kontinuirano otežava boravak. On što im je zajedničko je, osim poznavanja nekoliko osnovnih fraza, slabo poznavanje hrvatskog jezika koje im sigurno otežava boravak i integraciju u društvo. Očita je želja mnogih mladića pronaći posao kako bi, prema svojim riječima, mogli biti odgovorni članovi društva i sebi osigurati osnovne potrebe, a time i bolji i kvalitetniji životni standard. Nemogućnost traženja posla ih duboko muči i zabrinjava.
U svojim pričama uvijek kažu kako su sretni ovdje, kako su zadovoljni s uvjetima u Prihvatilištu Porin jer znaju da mnogi uključeni u njegov rad daju sve od sebe kako bi olakšali njihov boravak i neizvjesnu budućnost u Hrvatskoj. Naš glavni cilj u radu u Prihvatilištu Porim je barem malo olakšati im svakodnevicu, pomoći u integraciji, davati savjete i najvažnije pokazati im da nisu sami i da ovdje imaju prijatelje.
