Propovjednik 3

6. 11. 2023.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Propovjednik 3”.

1 Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme: 2 vrijeme rađanja i vrijeme umiranja, vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog, 3 vrijeme ubijanja i vrijeme zacjeljivanja, vrijeme rušenja i vrijeme građenja, 4 vrijeme plača i vrijeme smijeha, vrijeme jadikovanja i vrijeme plesanja, 5 vrijeme bacanja kamenja i vrijeme skupljanja kamenja, vrijeme grljenja i vrijeme ostavljanja grljenja; 6 vrijeme traženja i vrijeme gubljenja, vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja, 7 vrijeme deranja i vrijeme šivanja, vrijeme šutnje i vrijeme govora, 8 vrijeme ljubavi i vrijeme mržnje, vrijeme rata i vrijeme mira. 9 Kakve li koristi radniku u onome u čemu se on trudi? 10 Vidio sam zadaću što je Bog zadade sinovima ljudskim da se njome muče: 11 Sve je načinio lijepim u svoje vrijeme; stavio je i vječnost u srca njihova, ali da čovjek ne može dokučiti djelo što ga čini Bog od početka do kraja. 12 Spoznadoh da njima nema boljega nego da se raduju i čine dobro za svojega života, 13 a i da svaki čovjek jede i pije, i nagleda se dobra u svemu trudu svojemu — to je dar Božji. 14 Spoznadoh da sve što Bog čini, to će trajati dovijeka. Tome se ništa ne može dodati niti mu se što oduzeti može. A Bog tako čini da strahuju pred njim. 15 Što biva, već bijaše; i što će biti, već je bilo; a Bog će zatražiti ono što je prošlo. 16 I još vidjeh pod suncem: na mjestu pravde bijaše zloća, i na mjestu pravednosti bijaše zloća. 17 Ja rekoh u srcu svojemu: »Pravedniku i bezbožniku sudit će Bog; jer ondje će biti vrijeme za svaki naum i za svaki čin.« 18 Ja rekoh u srcu svojemu o stanju sinova ljudskih: »Bog ih iskušava da bi i sami vidjeli da su oni poput zvijeri.« 19 Jer sudbina sinova ljudskih i sudbina zvijeri ista je sudbina: kako ginu oni, tako ginu i one; i svi imaju isti dah te čovjek nema prevlasti nad zvijeri — jer sve je ispraznost. 20 Svi odlaze na isto mjesto; svi postadoše od praha, i svi se u prah vraćaju. 21 Tko poznaje duh sinova čovječjih, koji uzlazi gore, i duh zvijerī, koji silazi dolje k zemlji? 22 I vidjeh da čovjeku nema boljega nego da se raduje svojim djelima, jer to mu je nagrada. Jer tko će ga dovesti da vidi što će biti poslije njega?