Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Propovjednik 5”.
1 Čuvaj nogu svoju kad odlaziš u dom Božji i primakni se da čuješ, radije no da prinosiš žrtvu ludih; jer oni i ne znaju da čine zlo. 2 Ne nagli ustima svojim i neka se srce tvoje ne požuri izraziti riječ pred Bogom; jer Bog je na nebu, a ti si na zemlji — stoga neka bude malo riječi tvojih! 3 Jer san dolazi od mnoštva poslova, a glas ludoga od mnoštva riječi. 4 Kad učiniš zavjet Bogu, ne oklijevaj izvršiti ga, jer njemu nisu mili bezumnici. Što si zavjetovao, izvrši! 5 Bolje da ne zavjetuješ negoli da zavjetuješ, a ne izvršiš. 6 Ne daj ustima svojim da ti tijelo navedu na grijeh i ne reci pred anđelom da je to bilo nehotice. Zašto da se Bog srdi na glas tvoj i uništi djelo ruku tvojih? 7 Jer kao što u mnoštvu sanja ima ispraznosti, tako ima i u mnogim riječima. Zato, boj se Boga! 8 Ako vidiš nasilje nad siromahom i izvrtanje pravde i pravice u zemlji, ne čudi se tome; jer viši pazi na visokoga, a nad njima su jošviši. 9 A korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu. 10 Tko ljubi srebro, srebra se neće nasititi; i tko ljubi obilje, nikad mu dosta prihoda. I to je ispraznost. 11 Gdje su mnoga dobra, mnogo je i onih koji ih proždiru. Pa kakva je korist gospodarima njihovim, osim da ih gledaju očima svojim? 12 Sladak je san radniku, jeo malo ili mnogo, dok bogatašu njegovo obilje ne dȃ spavati. 13 Postoji teško zlo što ga vidjeh pod suncem: bogatstvo čuvano za gospodare njegove na vlastitu propast. 14 Ali lošim poslom to bogatstvo propadne; i rodi sina, ali ništa ne preda u ruku njegovu. 15 Kao što je gol izašao iz utrobe majke svoje, tako će se vratiti da ode kakav je došao; i ništa od svojega truda neće ponijeti što bi mogao nositi u ruci svojoj. 16 I ovo je teško zlo: upravo onako kako je došao, tako će i otići. Pa koja mu je korist što se trudio u vjetar? 17 Sve dane svoje i jede u tami, i brine se mnogo, i u bolesti je, i u srdnji. 18 Evo što sam ja vidio da je dobro i lijepo čovjeku: jesti i piti i nagledati se dobra u svemu trudu svojemu kojim se trudi pod suncem za izbrojenih dana života svojega što mu ga je dao Bog; jer to mu je nagrada. 19 I svakomu čovjeku kojemu je Bog dao bogatstvo i imetak, dao je i vlast da od toga jede i uzme svoj dio i raduje se trudu svojemu — to je dar Božji. 20 Ta neće se često spominjati danā života svojega, jer ga Bog zaokupi radošću srca njegova.