““Ne čudi se što ti rekoh: treba da se odozgo rodite.”“ (Ivan 3,7)
Često se postavlja pitanje: Zašto nema više duhovne sile u Crkvi? Zašto nema više životodavne pobožnosti? Razlog se krije u tome što se zahtjevima Božje riječi nismo pokorili u istini i pravdi; ne ljubimo Boga iznad svega, niti bližnje kao same sebe. To pokriva cjelokupno tlo. O ovim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci. Poslušajmo izričito ove dvije zapovijedi i u Crkvi neće biti nesloge, neće biti neskladnih tonova u obitelji. Mnogi rade previše površno. Izvanjske forme preotele su mjesto unutarnjem djelovanju milosti. … Teorija istine je obratila glavu, ali hram duše nije bio očišćen od svojih idola. …
Istinska svijest o grijehu, stvarno žaljenje zbog svoje pokvarenosti, umiranje sebi, svakodnevno odbacivanje karakternih mana i novo rođenje — sve to nazvano je starim čovjekom. Pavao sve to proglašava prošlošću i kaže da je sve postalo novo. O takvom djelu mnogi nemaju ni pojma. Oni su nacijepili istinu na svoje staro srce i nastavili živjeti kao i dotad, pokazujući iste nesretne karakterne osobine. Zato nam je sada potrebno jasno svjedočanstvo izrečeno s ljubavlju s usana koje su dodirnute živim ognjem.
Vjernici Crkve ne održavaju onu živu vezu s Bogom koju bi morali imati ako žele duše iz tame dovesti u svjetlo. Neka drvo bude dobro, pa će i rod biti dobar. Da bi čovjek postao pobožan, nužno je djelovanje Svetoga Duha na srce. On se mora izliti na srce onoga koji je primio istinu, On mora očistiti to srce da bismo mogli držati Božje zapovijedi i ispunjavati Njegovu Riječ. Veliki Učitelj je rekao začuđenom Nikodemu: ““Ne čudi se što ti rekoh: treba da se odozgo rodite.”“ (Ivan 3,7)
Mi Bibliju ne proučavamo onoliko koliko bismo trebali; ona još nije postala pravilo našeg života. Da smo savjesno slijedili njezine propise, da smo ih prihvatili kao temelj svojeg karaktera, osjetila bi se čvrstina namjere na koju ne bi mogle ozbiljno utjecati ni poslovne špekulacije ni svjetovni poduhvati. Tako oblikovan karakter, poduprt Božjom riječju, nadživio bi dane kušnje, teškoća i opasnosti. Da, savjest mora biti prosvijetljena, ljubav i istina moraju nam pomoći da posvećeni život obuzme srce kako bismo mogli širiti spasonosan utjecaj na svijet.
Danas su nam potrebni ljudi akcije koji će djelovati odmah, odlučno i na vrijeme, koji su kao stijena čvrsti u načelima, koji su se spremni suočiti sa svakom krizom. Zašto smo tako slabi, zašto među nama ima toliko neodgovornih ljudi? Zato što nisu povezani s Bogom, zato što Spasitelj ne stanuje u njihovom srcu, zato što ne osjećaju stalno iznova utjecaj Kristove ljubavi. … Nikakav zemaljski odnos nije tako snažan kao ta ljubav. Ništa se s njom ne može usporediti. (RH, 28. kolovoza 1879.)