Put grijeha je težak

“Ali je s tim djelom prezreo Jahvu.” (2. Samuelova 12,14)
“Tijekom sljedećih naraštaja nevjernici su ukazivali na Davidov karakter koji je nosio ovu tamnu mrlju, i s ushitom i porugom uzvikivali: ‘Ovo je čovjek po Božjem srcu!’ Tako je vjera ismijavana, Bog i Njegova Riječ vrijeđani, duše otvrdnule u nevjeri, a mnogi, pod okriljem pobožnosti, ohrabreni u grijehu. Međutim, Davidova povijest ne pruža potporu grijehu. Dok je hodio u skladu s Božjim savjetima, on je nazvan čovjekom po Božjem srcu. Kad je sagriješio, to više nije bila istina dok se pokajanjem nije vratio Gospodinu. … Premda se David pokajao za svoj grijeh i primio oprost a Gospodin ga prihvatio, on je požeo pogubnu žetvu sjemena što je sam posijao. … Oslabljen je njegov autoritet u vlastitom domu kao i njegov zahtjev sinovima za poštovanjem i poslušnošću. Osjećaj grešnosti utišao ga je kad je trebao osuditi grijeh i oslabio njegovu ruku kad je trebao provoditi pravdu u vlastitom domu. … Oni koji ukazivanjem na Davidov primjer pokušavaju umanjiti krivnju za vlastite grijehe, trebaju naučiti iz biblijskog zapisa da je put prijestupa težak. Premda oni kao i David trebaju napustiti put zla, posljedice će grijeha i u ovom životu biti gorke i teške za nošenje.” (Patrijarsi i proroci, str. 610,611) “Čovjek snosi krivnju kada povrijedi drugo ljudsko biće, ali njegova je najveća krivnja kada počini grijeh protiv Gospodina, i kada svojim primjerom vrši loš utjecaj na druge. Iskreno Božje dijete ne umanjuje važnost nijednog Njegovog zahtjeva.” (The S.D.A. Bible Commentary, sv. 3, str. 1147) “Bog je namjeravao da povijest Davidova pada služi kao opomena, tako da se ni oni kojima je dao velike blagoslove i naklonost ne osjećaju sigurnima i ne zanemare budnost i molitvu. Tako se ona pokazala korisnom onima koji ponizno nastoje naučiti pouku koju je Bog namjeravao pružiti.” (Patrijarsi i proroci, str. 611)