Računaj na mene!

Danasnji krscanin 19. 08. 2013.

“A kad vidje mnoštvo naroda, sažali se nad njim, jer bijahu satrveni i zapušteni kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: ‘Žetva je velika, a poslenika malo’.” (Matej 9, 36.37)

Na moru je bila oluja. U mraku su se sudarila dva broda. Jedan je odmah potonuo i nitko nije preživio.

Među nekoliko preživjelih s drugog broda bili su otac i sin. Otac je pronašao mali čamac za spasavanje, skočio u njega, pomažući i sinu da uđe u čamac. Zatim je uzeo vesla i veslao protiv vjetra i valova, dok je njegov sin, šćućuren, mokar i prozebao, sjedio na drugom kraju.

“Napokon spašeni!” rekao je otac kad je čamac dotaknuo kopno. “Hajde, sine,” pozvao ga je kad je izašao iz čamca. Ali nije bilo odgovora. Okrenuo se i vidio svog sina još uvijek šćućurenog u svom uglu čamca. Otac je skočio u čamac i pokušao tresti svog sina da ga probudi, ali je ubrzo utvrdio da je smrznut.

“Da sam mu bar dopustio da vesla”, vikao je, “to bi ga zacijelo spasilo od smrzavanja!”

 

Spavaš li?

Bog želi da mladi muškarci i žene pomognu u veslanju čamca. Ako vi, mladež Crkve, niste uključeni u njezinu misiju, ovo se “evanđelje o kraljevstvu” neće propovijedati cijelom svijetu.

Možda neki od vas niste uključeni u crkvene aktivnosti. Možda se čak osjećate i izostavljeni, misleći da Crkva ne treba vašu pomoć; da sve to oni mogu vrlo dobro učiniti i bez vas. Nema veće neistine od te. Postoji veliki broj načina na koje možete poslužiti.

Gospodin je bio potpuno svjestan obujma posla koji stoji pred Njim. Bog je zasigurno kroz Isusa Krista mogao završiti posao. On je želio da uz dvanaest učenika i svi oni koji uzvjeruju u skori Isusov povratak sudjeluju u širenju Evanđelja.

Pokušaj zamisliti ovaj prizor: “Jednom pozva k sebi Dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlim duhovima i da liječe bolesne. Zatim ih posla da navješćuju kraljevstvo Božje i da ozdravljaju bolesnike.” (Luka 9,1.2) Učenici su radosno prihvatili poslanje i “oni krenuše te idući po selima navješćivahu Radosnu vijest i svuda ozdravljahu bolesnike” (Luka 9,6).

Posao je bio velik i Gospodinu je ponestajalo vremena. Kad je vidio kako su ljudi žedni istine, sažalio se nad njima.

Kako završiti posao zbog kojeg ga je Njegov Otac poslao?

Nekoliko dana nakon što je Gospodin Isus poslao dvanaest učenika, imao je osjećaj da to nije dovoljno djelatnika prema obujmu posla. U misiju je trebao uključiti više ljudi. Još uvijek je bilo onih koji su bili gladni Evanđelja. Vrijeme je istjecalo a još se toliko toga trebalo učiniti.

“Poslije toga Gospodin izabra drugu sedamdesetoricu te ih posla po dvojicu.” (Luka 10,1)

Volim zamišljati ovih sedamdeset učenika kao mlade koji su od Boga odabrani i poslani u svaki gradić. Biblija nam kaže da je nakon dvanaestorice poslano i ovih sedamdeset učenika.

“Poslije toga Gospodin izabra drugu sedamdesetoricu. … Žetva je velika — reče im — a poslenika je malo.” (Luka 10,1.2)

Dok Bog danas gleda na ovaj naš svijet, On vidi milijune ljudi koji još nisu čuli za Evanđelje. On se ponovno obraća svojoj velikoj skupini učenika — mladima u Crkvi — da prihvate izazov. Bog računa na tebe da se uključiš u Njegovo djelo.

“Na jedan naročit način adventisti sedmog dana poslani su u svijet kao stražari i svjetlonoše. Njima je povjerena vijest posljednjeg upozorenja svijetu koji ide u propast. Oni su obasjani predivnom svjetlošću Božje riječi. Dano im je djelo najsvečanije objave prve, druge i treće anđeoske vijesti. Ni jedan drugi posao nije tako važan. Ništa drugo ne bi smjelo privući njihovu pozornost.” (Ellen G. White, Testimonies, sv. 9, str. 18)

 

Koga ću poslati?

Zamisli prizor kad je Isus slao veliku skupinu učenika da propovijedaju Evanđelje, liječe bolesne i istjeruju zle duhove (vidi Luka 10,1-12).

Njih je sedamdesetorica željno čekala da otpočnu rad za svog Gospodara. To je bilo novo iskustvo. Nikada ranije nisu bili uključeni u takav posao. Uvijek su samo slijedili Isusa kud god je On išao. Sada je Gospodin od njih očekivao da budu dio Njegove službe tako što će aktivno biti uključeni u njezino poslanje.

U tim mladim ljudima Isus je vidio ozbiljnu želju da budu dio Njegove službe. Voljeli su svog Gospodina. Jedva su čekali da ispune Njegov nalog. To je bila prilika koju nisu željeli propustiti. Ali hoće li biti uspješni? Nikada ranije nisu samostalno radili. Nisu imali iskustva u propovijedanju, održavanju biblijskih proučavanja, a neki ni u javnoj molitvi. Hoće li ih ljudi slušati? Hoće li s prijezirom biti ismijani? Ovo je doista bilo posve novo iskustvo.

“Idite!” rekao im je Isus. “Evo, šaljem vas kao janjce među vukove.” (Luka 10,3) Isus je jasno rekao da će zadaća biti teška. “U koji god grad uđete i ne prime vas, iziđite na njegove ulice i recite: ‘Čak i prah iz vašega grada, što nam se uhvatio za noge, otresamo sa sebe i ostavljamo vama…’” (Luka 10,10.11)

Možda se ovo čini malo strogo, ali: “To ne trebaju činiti pokrenuti ozlojeđenošću, ili povrijeđenom čašću, već da bi pokazali kako je žalosno odbaciti Gospodnju vijest ili Njegove vjesnike. Odbaciti Gospodnje sluge znači odbaciti samoga Krista.” (Ellen G. White, Isusov život, str. 402) Krist nije želio obeshrabriti svoje sluge, već ih ohrabriti i poslati na rad.

Isus je znao kako će se postupati prema tim mladim ljudima. On je znao kako će biti primljeni. Stoga ih je osnažio za njihovu zadaću. Pripremio ih je na ono što ih čeka. Rekao im je što mogu očekivati, kako će možda neki reagirati i kako im odgovoriti. “Na taj su se način imali prednost prisno družiti s Njim i neposredno primati upute.” (Isusov život, str. 401)

Bog nije ovisio samo o dvanaest učenika kako bi pronijeli Radosnu vijest spasenja, već je On izabrao i drugu skupinu — sedamdesetoricu — te i njih poslao. Ta je skupina također krenula po svim gradovima. Gospodin ih je sam izabrao za službu. I danas Bog treba mlade koji će odgovoriti na poziv za misiju.

Možda ćeš reći: “Mlad sam. Što ja mogu učiniti? Ne mogu propovijedati i nikada nisam nikome održavao biblijske satove.” Bog može upotrijebiti svakoga tko Mu se preda i tko ima želju da za Njega radi. On treba mlade s različitim darovima.

Crkva je uključena u misiju širenja evanđelja. Stoga: “On dade jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, druge kao pastire i učitelje.” (Efežanima 4,11)

Kad te Bog izabere za svoju službu, On će te za tu zadaću i opremiti. On će ti otkriti što ćeš reći: “… Narodu kažite: ‘Približi se k vama kraljevstvo Božje!’” (Luka 10,9)

 

On će ti dati Svetog Duha

Prije nekoliko godina mladi iz bangalorske engleske crkve održavali su Petodnevni plan odvikavanja od pušenja u prostorijama Indijskog biblijskog društva. Mladi nisi imali iskustva s tom vrstom rada, ali su imali veliku želju posvjedočiti za Gospodina. Slabi je posjet vrlo razočarao mlade. Na kraju programa i vrijednog rada samo su tri dječaka prekinula s navikom pušenja.

Nakon tri mjeseca tajnik Biblijskog društva došao je u bangalorsku englesku crkvu kao gost govornik. U svojoj se propovijedi osvrnuo na Petodnevni plan koji su mladi adventisti održali u svom susjedstvu. On je rekao da mladež nije bila svjesna koliko je djelotvorno bilo njihovo svjedočenje. Zatim je dodao da je čuvar u njegovu uredu, koji nije razumio engleski, ipak shvatio čime se program bavio i prekinuo je s lošom navikom pušenja.

Izvršavajmo Gospodnje naloge, a preostali dio posla ostavimo Svetome Duhu. Često ne vidimo rezultate našeg vrijednog rada. Obeshrabrimo se, a zatim i pitamo: “Vrijedi li prolaziti kroz sve te teškoće? Zašto se mučiti?” Ali Sveti Duh radi tiho na srcima onih koje si dotaknuo. Oni će jednog dana svoja srca predati Gospodinu. Dopusti da Bog radi kroz tebe i bit ćeš iznenađen na koje te sve načine može upotrijebiti.

Suresh je odrastao u adventističkom domu. Cijelo je svoje školovanje proveo u adventističkim školama. Unatoč svemu prilično je bio uključen u korištenje droga i alkohola, a sudjelovao je i u krađama. Često je bio zatvaran i otpuštan iz zatvora. Mnogo tuge i boli nanio je svojoj obitelji i sramote adventistima tog mjesta. Zatim je došao dan njegovog susreta s Gospodinom i kroz iskrenu molitvu jedne mlade gospođe njegov se život promijenio.

Suresh sada svoje vrijeme provodi u molitvi za bolesne i savjetovanju mladeži. Nedavno je kao rezultat njegova svjedočenja kršteno petero mladih. Jedan od novokrštenih mladih bio je njegov prijatelj iz zatvora.

Sureshova majka još uvijek ne može vjerovati da je moglo doći do takve promjene u njegovom životu. “Je li to doista stvarnost?” često se pita. Susjedi su vjerovali da će se Suresh uskoro vratiti na svoj stari način života. Ali Suresh zna da je Gospodin istinski čudom promijenio njegov život. Često je znao posvjedočiti: “Ako se nastavim oslanjati na Gospodina koji mi daje snagu, On će mi pomoći da se održim.” On se nije zaustavio samo na tome.

“Bog mi je ovo učinio s određenim ciljem. On od mene očekuje da ga i izvršim.” Sureshove su molitve promijenile mnoge živote.

 

On će ti dati silu

Gospodin može upotrijebiti svakoga, bez obzira tko si ili što si učinio. Ne samo da će u tebi načiniti čudo, već će ti dati i silu da i sam činiš čuda. On je tu silu dao sedamdesetorici; On će je dati i nama.

Nije riječ o tome da te Bog samo odašilje i očekuje da za Njega činiš čuda. On te oprema za taj posao. On te poučava kako pronaći ljude, s njima razgovarati i za njih se moliti.

Sljedeće, Gospodin ti daje silu potrebnu za takav posao. Kad je sedamdesetorica učenika krenula na posao, Isus im je dao silu liječenja i istjerivanja demona. On će tu istu silu dati i tebi — silu koja mijenja ljudske živote; silu koja mijenja sredinu u kojoj živimo.

Ranih 1900-tih Ramabai, djevojka iz ortodoksne hinduističke obitelji iz Indije, otišla je u Englesku kako bi naučila metode socijalnog rada koje će moći primijeniti kad se ponovno vrati kući. Boraveći tamo bila je zadivljena radom nekih žena koje bi ulazile u javne kuće i spašavale djevojke od života u prostituciji.

Pitala se zašto su te kršćanke toliko posvećene i sretne u poslu koji su obavljale. Ramabai je uskoro shvatila da su mnoge od njih nekada i same bile prostitutke koje su bile spašene iz slične situacije.

Pandita Ramabai postala je poznata i vratila se u Indiju, u Khedgaon, u blizini Pune, gdje je otvorila Misiju Mukthi, u kojoj su tisuće siročadi i siromašnih djevojaka pronašle dom — mnoge su od njih bile nekadašnje prostitutke. Kao rezultat njezinog rada i predanosti Gospodinu, životi mnogih mladih žena u Indiji su promijenjeni.

Bog će Ti dati silu da mijenjaš živote ljudi. Tvoja služba, ako si Mu odan, privući će mnoge, mnoge ka križu.

 

Pronaći ćeš radost

Kad se u našoj mjesnoj crkvi trebao održati Molitveni tjedan za mlade, predložio sam da tjedan dana ranije adventistička mladež posjeti sve domove u našem susjedstvu i moli se s ukućanima. Budući da mladi to nikada ranije nisu činili, oklijevali su sudjelovati u tom projektu. Dvoje po dvoje krenuli smo po kućama.

Nanda, jedna mlada osoba koja mi se priključila, rekla je: “Gospodine, vi se molite. Ja se dosad nikad nisam molila u nečijem domu.”

Nanda je promatrala dok sam se molio u prvom domu koji smo posjetili. “Je li to sve što treba učiniti?” upitala me kad smo napustili taj dom. “Ja ću to učiniti u sljedećem domu”, dobrovoljno se javila.

Kad smo izlazili iz tog drugog doma, skočila je od radosti. “To je bilo doista lako”, rekla je. “Nisam nikada ni razmišljala o tome kako je to jednostavno. Tako sam sretna! Dopustite mi, gospodine, da se molim u svim preostalim domovima.”

Isus je svoje mlade učenike uključio u svoju službu i “vratiše se veselo sedamdesetorica te rekoše: ‘Gospodine, čak nam se i zli duhovi pokoravaju u tvoje ime’”. (Luka 10,17)

Velika je radost u službi za Gospodina. Sreću koju proživljavaš kad vidiš druge kako svoje živote predaju Isusu ne možeš doživjeti nigdje drugdje. Tvoje se srce ispunjava radošću kad vidiš promjenu kod ljudi s kojima radiš. Njihova je radost naša sreća.

Ali najveća radost je u primanju nebeske nagrade za sav naš marljiv rad i predanje. “Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego što su vaša imena zapisana na nebesima!” (Luka 10,20) Ovo je nagrada koja očekuje sve nas koji smo uključeni u Božju misiju. Ima li išta ljepše od nagrade nebeskog života?

 

Računaj na mene

Život na koledžu ga je promijenio. Njegovi pogledi na život sada su bili drukčiji. Nestalo je njegove mladenačke tvrdoglavosti. Kad se Ravi vratio kući nakon svojih studija, čak je i svoju majku iznenadio s viješću da je odlučio raditi za Gospodina.

“Sine, oduvijek je tatina želja bila da te vidi kako radiš u propovjedničkoj službi”, rekla je sa suznim očima. “Za sve ovo vrijeme molila sam se kako bi te Gospodin vodio da radiš za Njega.”

Njegova majka, iako stara, bila je mudra žena. Jednom ga je prilikom upitala: “Ravi, jesi li ikada posjetio malu umjetničku galeriju u našem gradu?”

“Mnogo puta, majko,” odgovorio je iznenađen takvim pitanjem.

“Željela bih da je ponovno posjetiš, osobito jednu malu, mračnu sobu na kraju prvog kata.”

Ravi je otišao na mjesto koje mu je majka opisala. Kad je ušao u mračnu prostoriju, primijetio je čovjeka na koljenima kako se moli. Ne želeći ga ometati, polako je na vrhovima prstiju izišao i strpljivo, dugo čekao. Pitajući se zašto je čovjek tako dugo unutra, Ravi je ponovno ušao da bi ustanovio kako je čovjek na koljenima, zapravo, dio umjetničke slike. Kako su se njegove oči postupno privikavale na mrak, shvatio je da je čovjek na molitvi bio sam Isus, prikazan kako kleči u Getsemanskom vrtu. Pozorno je pregledao to umjetničko djelo i vratio se kući.

“Majko, ne znam kako dosad to nisam primijetio. Slika prikazuje Isusa koji kleči na molitvi”, objasnio je Ravi svojoj majci po povratku iz galerije. “Ali, majko, ja sam nekako zbunjen; na Isusovom je licu bio zabrinjavajući pogled.”

Gledajući sina ravno u oči, mudra, stara majka je odgovorila: “Dragi moj sine, Isus se nije brinuo o svojoj skoroj smrti, već o tome tko će nastaviti posao što ga je otpočeo.”

Ravi nije trebao dodatna objašnjenja. Shvatio je poruku. Zagrlio je svoju majku, a zatim suznih očiju pogledom uprtim u nebo i uzdignutih ruku rekao: “Gospodine, evo me. Pomozi mi ispuniti djelo koje si otpočeo. Računaj na mene!”

 

Evo me — mene pošalji

Gospodin koji je prije dvije tisuće godina hodao ovom našom Zemljom, učio, liječio i propovijedao, sada traži mladiće i djevojke koji će završiti posao što ga je On otpočeo.

Sedamdeset se ljudi odazvalo na Njegov poziv dok je bio na Zemlji. Dragovoljno su krenuli u gradove i vraćali se radosni.

Isus danas traži mlade ljude. Mlade koji su spremni ići u svijet — mlade koji mogu promijeniti živote drugih ljudi.

Zamisli ponovno prizor kad Isus gleda mnoštvo svojih sljedbenika. Zamisli da je On danas ovdje i da mora odabrati sedamdeset mladih osoba da za Njega rade. Isus stoji i objavljuje imena onih koji će biti odaslani. čuješ li da Gospodin poziva i tebe? Jesi li ti jedan od sedamdesetorice koju je Gospodin izabrao?

Hoćeš li reći: “Gospodine, želim poći. Želim biti Tvoj učenik. Gospodine, posao je neizmjeran, ali ako me Ti ispuniš silom Svetoga Duha, ja to mogu učiniti. Ljudi čekaju da čuju Evanđelje. Netko mora ići. Molim Te, Gospodine, dopusti da to budem ja. Gospodine, mene pošalji.”