“Kažem vam, tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenje.” (Luka 15,7)
Isus, Sin Najvišega, vojuje protiv Sotone koji poduzima svaki lukavi potez da bi se suprotstavio Božjem djelu. Nagrada za koju se bore sile svjetla i tame jest čovjekova duša. Dobri Pastir traži svoje ovce i prolazi kroz odricanja, poteškoće i oskudicu. Njegovi pomoćnici imaju ponešto spoznaje o ozbiljnosti sukoba, no premalo u usporedbi s onim kroz što je prošao Pastir. S kojim suosjećanjem, tugom i upornošću On traži izgubljene! Tek nekolicina shvaća koliki očajnički napor Sotona ulaže kako bi porazio Pastira. Kad Pastir na kraju pronađe svoju izgubljenu ovcu, uzima je u svoje naručje radujući se, i nosi je na ramenima u tor. Tada nebeske harfe sviraju i pjeva se radosna pjesma zbog otkupljenja zalutale i izgubljene ovce. “Tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.” (Luka 15,7)
Sin Čovječji došao je da nađe i spasi što je izgubljeno. Izgubljena ovca nikad ne može sama pronaći put natrag do tora. Ako je budni pastir ne nađe i spasi, ona luta dok ne propadne. Kakvog li prikaza Spasitelja! Mi bismo propali da nas Isus, Dobri Pastir, nije došao pronaći i spasiti. Farizeji su naučavali kako se nitko, osim židovskog naroda, neće spasiti, i s prijezirom su se odnosili prema drugim narodima. Ali Isus je privukao pozornost onih koje su farizeji prezreli, i ponašao se prema njima obzirno i ljubazno.
“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Ivan 3,16) Ovakva ljubav prema čovjeku, izražena darovanjem Božjeg jedinorođenog Sina, izazvala je u Sotoni silnu mržnju prema Darivatelju i neprocjenjivom Daru. Sotona je svijetu prikazao Oca u pogrešnom svjetlu, ali zahvaljujući Božjem velikom Daru to se pokazalo neistinom jer je Bezgranična Ljubav dokazala da će čovjek biti otkupljen po nezamislivo visokoj cijeni. Sotona je pokušao uništiti Božju sliku u čovjeku i dovesti ga u takvo stanje da ga se Bog odrekne kad ga vidi u njegovom jadu, izopačenosti i propasti. Ali, Gospodin je dao svog jedinorođenog Sina da i oni najgrešniji i najuniženiji ne propadnu, već da se zahvaljujući vjeri u Isusa Krista spase od zla života, preporođeni i obnovljeni na sliku Božju, i tako imaju vječni život. (Signs of the Times, 20. studenoga 1893.)
“Kažem vam, tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenje.” (Luka 15,7)
Isus, Sin Najvišega, vojuje protiv Sotone koji poduzima svaki lukavi potez da bi se suprotstavio Božjem djelu. Nagrada za koju se bore sile svjetla i tame jest čovjekova duša. Dobri Pastir traži svoje ovce i prolazi kroz odricanja, poteškoće i oskudicu. Njegovi pomoćnici imaju ponešto spoznaje o ozbiljnosti sukoba, no premalo u usporedbi s onim kroz što je prošao Pastir. S kojim suosjećanjem, tugom i upornošću On traži izgubljene! Tek nekolicina shvaća koliki očajnički napor Sotona ulaže kako bi porazio Pastira. Kad Pastir na kraju pronađe svoju izgubljenu ovcu, uzima je u svoje naručje radujući se, i nosi je na ramenima u tor. Tada nebeske harfe sviraju i pjeva se radosna pjesma zbog otkupljenja zalutale i izgubljene ovce. “Tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.” (Luka 15,7) Sin Čovječji došao je da nađe i spasi što je izgubljeno. Izgubljena ovca nikad ne može sama pronaći put natrag do tora. Ako je budni pastir ne nađe i spasi, ona luta dok ne propadne. Kakvog li prikaza Spasitelja! Mi bismo propali da nas Isus, Dobri Pastir, nije došao pronaći i spasiti. Farizeji su naučavali kako se nitko, osim židovskog naroda, neće spasiti, i s prijezirom su se odnosili prema drugim narodima. Ali Isus je privukao pozornost onih koje su farizeji prezreli, i ponašao se prema njima obzirno i ljubazno. “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Ivan 3,16) Ovakva ljubav prema čovjeku, izražena darovanjem Božjeg jedinorođenog Sina, izazvala je u Sotoni silnu mržnju prema Darivatelju i neprocjenjivom Daru. Sotona je svijetu prikazao Oca u pogrešnom svjetlu, ali zahvaljujući Božjem velikom Daru to se pokazalo neistinom jer je Bezgranična Ljubav dokazala da će čovjek biti otkupljen po nezamislivo visokoj cijeni. Sotona je pokušao uništiti Božju sliku u čovjeku i dovesti ga u takvo stanje da ga se Bog odrekne kad ga vidi u njegovom jadu, izopačenosti i propasti. Ali, Gospodin je dao svog jedinorođenog Sina da i oni najgrešniji i najuniženiji ne propadnu, već da se zahvaljujući vjeri u Isusa Krista spase od zla života, preporođeni i obnovljeni na sliku Božju, i tako imaju vječni život. (Signs of the Times, 20. studenoga 1893.)