“Bože slušaš li me stvarno?” rekla sam kleknuvši pored svojega kreveta jednog jutra. “Čini mi se kao da razgovaram sama sa sobom, kao da se moje molitve ponovno vraćaju k meni sa stropa.” Uznemirila me drskost kojom sam se obraćala Bogu, ali sam Mu bar konačno priznala kakve sam osjećaje doživljavala u molitvi.
Bilo bi lijepo da mogu reći kako sam od toga trenutka u svojem molitvenom iskustvu doživjela skokovit korak naprijed i uvrstila se među svece, ali to nije bio slučaj. Još uvijek se događalo da sam za vrijeme jutarnje molitve zaspala. Naime, ja sam jedna od onih žena koje se sporo bude i koje morate izbaciti iz kreveta da bi tek kasnije došle k sebi. U nekim drugim slučajevima toliko bih lutala mislima da bih zaboravila što sam upravo rekla Bogu.
Zatim je bilo molitava koje bi prekidao telefon, suprug koji nešto traži, ili dijete koje je zagubilo bilježnicu s domaćom zadaćom.
Međutim, i dalje sam se molila, jer kršćani se trebaju moliti, zar ne? Isus je svojim učenicima rekao kako “uvijek treba moliti i nikada ne klonuti” (Luka 18,1). A jednom drugom prilikom dodao je i razlog: “Da ne padnete u napast!” (Matej 26,41)
Jedna žena je ovo objašnjenje shvatila ovako: “Bez molitve ne bih mogla preživjeti. Plašila me sama pomisao što bi bilo od mene kad se ne bih molila. Moram biti u vezi s Bogom, a to je jedini način da u tome uspijem.”
Mnogi kršćani doživjeli su spoticanje kad su prestali s molitvom. Kada sam upitala Freda što je bio uzrok njegovog odstupanja od Boga, odgovorio je: “Nikada nisam gajio molitveni život.” A jedan drugi prijatelj priznao je da je njegova nevjera prema supruzi započela kad se smatrao previše zauzetim da bi se molio.
Cijelim srcem vjerujem da molitva stvara tvrđavu oko duše, smanjujući mogućnosti za Sotonine napade. Međutim, kad na molitvu gledam kao na osiguranje protiv grijeha ili kao na čaroliju koja tjera nevolje, ne dobivam ispunjenje koje u njoj tražim.
Nezadovoljstvo mojim molitvama se povećalo kad sam čula kako jedan čovjek kaže: “Ja se volim moliti.” Ja često nisam voljela moliti se. Svaki put čula bih te riječi kad bih se našla na koljenima a um bi mi bio prazan.
Iako sam u radnoj sobi svojeg supruga onog jutra naučila da ne mogu zaraditi spasenje, još uvijek pokušavam sama stići do Neba. Moj stav prema molitvi bio je dobar primjer toga. Nekad sam smatrala da je osoba koja se puno moli najbliža Bogu, pa ako se puno ne molim uživajući u svakom trenutku, ili ako ne osjećam “svete vibracije”, mora da sam daleko od Boga. Zato je molitva bila teret i obeshrabrenje za mene. Gledala sam na sebe i na svoj put, umjesto na Isusa i kako me On vodi.
Što je On učinio što je djelovalo na moje molitve? Sve.
Najprije, stvorio je ljude da bi razgovrali s Njim. U Knjizi Postanka 3,8 nalazimo Ga kako “šeta vrtom za dnevnog povjetarca”, tražeći Adama i Evu. Očito je da je On uveo običaj da u to vrijeme razgovara s njima; ali onoga dana kad su sagriješili: “I sakriju se — čovjek i njegova žena — pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.” Njihov je grijeh prekinuo vezu i razgovore s Bogom. Budući da su se predali Sotoni, i mi smo postali Božji neprijatelji, rođeni pod upravom grijeha.
Ali: “Da, Bog je tako ljubio svijet” da je poslao svojega Sina da obnovi tu vezu i zajedništvo između Zemlje i Neba. “A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime.” (Ivan 1,12)
Zbog onoga što je Isus učinio, ja mogu, ako to želim, biti oslobođena neprijateljeve uprave i mogu postati Božje dijete. Iako Sotona još uvijek upravlja područjem na kojem živim, povezana sam s Nebom preko Isusa i mogu izravno razgovarati s Bogom koji je sada moj Otac.
Biblija jasno ističe da Isus nije zbližio Boga i čovjeka samo posredstvom križa, a zatim otišao na Nebo ostavljajući čovjeka da čini ono što najbolje može. “Tko će ih osuditi? Isus Krist koji je umro — još bolje: koji je uskrsnuo — koji je s desne strane Bogu i koji posreduje za nas?” (Rimljanima 8,34) Sveti Duh koji surađuje s Isusom, “pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima. ” (redak 26)
Drugi prijevodi koriste izraz “zauzima se” za nas. Značenje ove riječi na grčkom je “učiniti da dođe do”, “susresti se s nekim u nečije ime”.
Ona prikazuje Isusa i Duha koji su zajedno s Ocem, baš sada, na Nebu, u ime onih grešnika koji žele biti sveti. To znači da su Otac, Sin i Sveti Duh sjedinjeni u dovođenju svakog od nas, i to svakodnevno, u zajednicu s Bogom.
Nije ni čudo što je Pavao pisao: “Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć!” (Hebrejima 4,16)
Kad sam shvatila da je Isus dao svoj život da bih ušla u zajednicu s Bogom, molitva je za mene dobila novo značenje. To isto dogodilo se jednoj mladoj majci koja je priznala kako je “mrzila ustajati ujutro i suočavati se s još jednim danom”, ali kad je odabrala Isusa za svojeg Upravitelja, rekla je: “Sada se radujem jutru, jer mogu razgovarati s Bogom i dan je puno lakši.”
Shvatila sam što je jedan drugi prijatelj mislio kad je na moje pitanje: “Zašto se ti moliš?” odgovorio: “Zato što je molitva životna veza između čovjek i Boga.”
Nije mi čak bilo čudno što je jedna žena, koja je žurila na avion u pet ujutro, ustala čak u tri, jer kako je rekla: “Jednostavno nisam mogla propustiti provesti vrijeme s Bogom.”
Jedan novoobraćeni kršćanin začuđeno je to izrazio ovako: “Prvi put razgovaram s Bogom, i čini mi se da mi On odgovara.”
Tu je i jedan dugogodišnji vjernik koji je u zadnjih nekoliko mjeseci doživio novo i vidljivo duhovno buđenje. Kad sam ga pitala o tome, pripisao je to jednom propovjedniku koji ga je naveo da se stalno moli. “Sada svakog dana provodim po sat vremena u molitvi”, rekao je, “i nevjerojatno je što mi to znači. Kao da je oko mene nevidljivi zid; ne znači da i dalje nisam u kušnjama, ali to upravlja moje misli u određenom smjeru i oslobađa me starog načina razmišljanja.”
Zato se ja i dalje molim; ne zbog toga da bih stekla zasluge za sate posvećenja i od Boga dobila značku “za tisućusatni rad”, već zato što želim razgovarati s Njim kao s Prijateljem, kao Njegovo dijete, kao građanka Njegovog kraljevstva.
Ellen G. White savjetuje: “Iznesite Bogu svoje potrebe, svoje radosti, svoje tuge, svoje brige i svoja strahovanja.” (Put Kristu, izdanje 2013., str. 87) Ja sam to činila. Čak sam i zapisivala ono što me mučilo jer je to čuvalo moj um od lutanja.
Bob, jedan naš prijatelj, to naziva “predmetnom molitvom”. On se tako moli jer osjeća kako Bog voli red i sustavnost.
Otkrila sam čak i način kako da ostanem budna za vrijeme jutarnje molitve: tjelovježba. Nekoliko sklekova i sličnih vježbi, ili jedno trčanje zajedno s mužem razbude me dovoljno da mogu ne samo ostati budna za vrijeme molitve, nego i onda kad razgovaram sa svojom obitelji. Za one koji iz kreveta iskaču najvećom brzinom, ovo naravno nije potrebno, a to samo dokazuje da smo svi različiti i da se moramo moliti u vrijeme kad je to za nas najbolje. Međutim, svakako trebamo planirati vrijeme molitve, ili će vas brige ovoga života zarobiti. Neka mlada majka je priznala kako se obično moli u kadi, jer s dva predškolska dječaka jedino to može smatrati skrovitim mjestom. Dodala je s osmijehom: “Dok voda teče, ne čujem ih i ne brinem se što rade.”
Jedna moja prijateljica, učiteljica, rekla je: “Mogu se uobičajeno moliti bilo gdje: dok ležim u krevetu, ujutro ili uvečer, ili dok putujem. Volim kad se mogu isključiti od drugih, kao da sam u ormaru ili negdje u prirodi. Divno je biti nasamo s Isusom u molitvi.”
Pored osobnih potreba, mnogi ljudi se mole i za potrebe drugih — njihovih obitelji, rođaka, prijatelja, susjeda, poslovnih suradnika i poznanika; pa čak i za neprijatelje.
Ne znam zašto i kako molitve za druge bivaju uslišane, ali u našem misijskom razredu moj suprug nastoji da imamo molitvene popise. Razmatrala sam imena s tih popisa u posljednje dvije ili tri godine i otkrila da su trideset i tri osobe s tih popisa za koje smo se molili — sada kršteni vjernici.
Izgleda da je Bogu naročito drago da se sjedinimo s Isusom i Svetim Duhom zbog potreba drugih. I mi svakako imamo puno pravo, kao “baštinici po obećanju” (Galaćanima 3,29), staviti pred Njega potrebe onih koji još ne pripadaju Božjoj obitelji.
Pored razgovora s Bogom kao s Prijateljem, otkrila sam koliko je važno i proslavljanje ili obožavanje — obraćanje Bogu kao Bogu.
“Trebalo bi više slaviti Boga. … Naša se pobožnost ne smije izražavati samo traženjem i primanjem. … Nije točno da se previše molimo, već smo previše štedljivi u zahvaljivanju.” (Ellen G. White, Put Kristu, izdanje 2013., str. 89,90)
Šest tjedana po rođenju našeg drugog djeteta bila sam obeshrabrena i slomljena, ali iscjeljenje se javilo onog dana kad sam prebrojila sve svoje blagoslove i zahvalila Bogu za svaki od njih.
Prije godinu dana naučila sam nešto više o hvaljenju Boga. Pitala sam se što bih odgovorila kad bi mi Bog postavio pitanje: “Zašto me voliš?” Počela sam koristiti dio svoje molitve da izrazim svoje divljenje prema Bogu i da Mu naglas kažem zašto Ga volim. Navodila sam Njegovu stvaralačku moć, mudrost, Njegovu strpljivost, Njegovu iskrenost, Njegovu ljubav (Biblija navodi mnoštvo Božjih vrlina), i rekla sam Mu koliko cijenim svaku od tih osobina. Ova iskustva zahvaljivanja često su me navodila da pjevam: “Slavite Boga”, ili “Ja slavim onu ljubav vječnu” ili “Bogu sva čast.”
Ja proslavljam Boga.
Međutim, moj život molitve još uvijek nije savršen. Ponekad još uvijek osjećam da se ne obraćam Bogu kao Prijatelju, niti da sam uzdignuta u proslavljanju. Ponekad moje misli odlutaju, lagano zadrijemam i posumnjam, i zato moram brzo do križa da bih rekla:
“Bože, oprosti mi sumnje, …
Operi mi tromost uma.
Obuci me u haljine Tvoje pravednosti,
U odjeću Tvojeg savršenog života molitve,
Jer se nikad ne prestaješ moliti svojem Ocu,
Jer si znao moliti se: ‘Ne moja volja, nego Tvoja’…
Zato, Bože,
Zamijeni moje nesavršene molitve Tvojim, savršenima…
I hvala Ti što si uspostavio vezu između Neba i Zemlje,
Da mi možemo razgovarati s našim Ocem koji je na nebesima”.
Bog razgovara sa mnom
Uzbuđena sam dok proučavam Bibliju. To mi je baš zabavno! Da, dobro ste pročitali: proučavanje Biblije je zabavno!
Za nekoga tko je pohađao crkvenu školu i često učio iz Biblije da bi se pripremio za ispit, kao i za sve ostale predmete, važno je istaknuti da je proučavanje Biblije zanimljivo.
Moram priznati da mi je osobno proučavanje Biblije uvijek bilo zanimljivije od proučavanja Biblije u razredu, a posljednjih nekoliko godina novi način proučavanja i novi uvid ostvarili su kod mene veliki napredak. Dopustite mi da s vama podijelim neka svoja zapažanja, jer ako ste novoobraćeni kršćani, uvjereni ste da je potrebno proučavati Bibliju, i zato vam baš i nije lako. Ili ste možda već dugo kršćanin koji se bori da pročita redom Bibliju, a svaki put zastaje negdje u Starom zavjetu ili kod obrednih zakona, opisa gradnje Hrama, ili kod rodoslovlja.
Ono što predstavlja osnovu zanimljivog proučavanja Biblije jest razmijevanje što je Biblija. A do tog razmijevanja nije teško doći: to je Božja riječ. Ali što to znači? Je li to autoritativna “posljednja riječ”? Sudac svemira koji svoj Zakon objavljuje u pisanom obliku? Ili je to priopćenje nebeske vlade zapisano tajnom šifrom koju mogu razumjeti samo najpobožniji?
Jedno je sigurno: Božja riječ je toliko složena da se ne može sažeti u jednu rečenicu. Božja riječ je sila. Savršena. Posebna. Uopćena. Izgovorena. Napisana. Živa. Božanska. Osobna. Ali najviše od svega, ona predstavlja samog Boga koji želi razgovarati sa svojim narodom, nestrpljiv da stvori zajednicu ljubavi između Neba i Zemlje.
Božja želja da razgovara s muškarcima i ženama dobila je svoje puno značenje kad je Riječ, koja je Bog, “tijelom postala i nastanila se među nama” (Ivan 1,14). Tako su ljudi mogli reći: “Što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života…” (1. Ivanova 1,1)
Isus je bio očitovana Božja riječ; Osoba koju ste mogli dodirnuti, vidjeti i čuti. Bog nije bio zadovoljan priopćujući nam samo riječi napisane na papiru, pa je zato poslao Isusa, živu Riječ. Mi smo je uništili, a tim činom uništenja zapravo smo Riječ podignuli na križ, odakle je cijeli svijet mogao pročitati poruku o Božjoj ljubavi. On je kasnije ustao iz groba i vratio se na Nebo, ostavljajući nam nepobitan izvještaj o tome koliko nas želi upoznati i razgovarati s nama.
Isus je u svojim Pismima izjavio da “ona svjedoče za mene”, a Ellen G. White je napisala: “Ako se želite upoznati sa Spasiteljem — proučavajte Sveto pismo!” (Put Kristu, izdanje 2013., str. 75)
Sviđa mi se kako je Jim odgovorio na moje pitanje zašto proučava Bibliju: “Da bih što bolje upoznao svojega Spasitelja, jer želim Ga jednog dana vidjeti licem k licu i želim Ga prepoznati.”
Dakle, cilj proučavanja Biblije nije raščlamba riječi, rečenica i odlomaka, niti pamćenje izreka životne mudrosti, već je cilj upoznati živu Božju riječ, Isusa, koji nas može preobraziti na svoju sliku.
Pogledajte što može ostvariti Njegova Riječ: “Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova. … Jer on reče — i sve postade, naredi — i sve se stvori.” (Psalam 33,6.9)
Na Božju riječ rođen je naš planet.
On danas govori, i zato život može biti nanovo rođen. “Jer ste ponovo rođeni, … riječju živoga i vječnog Boga.” (1. Petrova 1,23)
On ne samo što stvara svojom Riječju, već i održava stvoreno, “svemir uzdržava svojom silnom riječi” (Hebrejima 1,3). Njegovo djelo postaje nam bliže od svega kad čitamo “Riječ Božju, koja i očituje svoju snagu u vama, vjernicima” (1. Solunjanima 2,13).
Isti Stvoritelj, koji je rasijao zvijezde po svemiru i travu po polju, može i nama po obećanju darivati “novo srce, nov duh” (Ezekiel 36,26) i zatim poduprijeti taj novi život.
Posredstvom Biblije u vezi smo s najvećom stvaralačkom i pokretačkom snagom cijelog svemira. Nije čudo što je Isus rekao: “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.” (Matej 4,4).
I David je poznavao tu silu Riječi, jer je rekao: “U srce pohranih riječ tvoju, da protiv tebe ne sagriješim.” (Psalam 119,11)
Duhovni život održavamo zahvaljujući Božjoj riječi; bez nje on bi se ugasio.
Pritom je razumijevanje Biblije i njezine važnosti jedno, a provođenje u svakodnevni život nešto drugo. Dok čitaju njezine stranice, novoobraćeni kršćani osjećaju posebnu zbunjenost. Ali Petar nam savjetuje: “Budući da ste tek rođena dječica, čeznite za onim čistim duhovnim mlijekom, da po njemu uzrastete za spasenje.” (1. Petrova 2,2) Počnite s jednostavnijim dijelovima Biblije, kao što su Evanđelja. Odaberite suvremeniji prijevod Biblije i čitajte redom Evanđelja: po Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Nemojte se bojati dužine teksta; za utjehu, Markovo je najkraće.
Ono što je najvažnije u proučavanju Biblije jest svakodnevno odvajanje vremena za proučavanje. Mnogo je bolje provesti nekoliko minuta s Božjom porukom svakog dana, nego sabijati izostavljene minute u dosadne sate bubanja.
Evo jednog načina čitanja Biblije koji nam preporučuje poslovni čovjek: “Bio sam u kušnji da se dam na čitanje cijele Biblije. Međutim, sâm njezin opseg upozorio me je da ne smijem čitati bez plana. Osim toga, čitanje cijele Biblije samo kako bih mogao reći da sam je pročitao za mene nije bilo dovoljno. Budući da sam poznavao narav Knjige i njezinu važnost, shvatio sam da kad je već čitam, moram i dobiti nešto od toga. Propovjednik je rekao kako radnim danom čita tri biblijska poglavlja, a nedjeljom pet poglavlja. Tog poslijepodneva nasumice sam pročitao nekoliko poglavlja i otkrio da sva nisu iste dužine, što se nije podudaralo s mojim planom. Brzim računanjem došao sam do zaključka da kad bih svakoga dana pročitao tri i pol stranice, završio bih s čitanjem Biblije za godinu dana. Te tri i pol stranice pročitao sam za dvadeset minuta, pa sam odlučio tom vremenu dodati još dest minuta kako bih mogao razmišljati o onom što sam pročitao.
To se zbilo prije devetnaest godina. Sljedećeg svibnja počinjem čitam Bibliju po dvadeseti put. Očekujem da ću dvadeseti put naučiti isto onoliko koliko i kad sam je čitao prvi put.
Dokazano je da su jutarnji sati za mnoge najbolje vrijeme za proučavanje Biblije — u kući je mir, um je svjež, a u satima koji su pred nama pruža nam se mogućnost provođenja u život onoga što smo čitali. Također je dobro proučavati Bibliju s olovkom u ruci.
Čak i sada kod svojeg dvadesetog čitanja nailazim na retke, naročito u prorocima, koji mi se čine nejasnima. Podvlačim ih da bih kasnije provjerio njihovo tumačenje u biblijskom komentaru.” (Robert H. Schuller, Move Ahead With Possibility Thinking, 1967., str. 120,121)
Mladi student prava Mike rekao mi je da se drži ovog načina proučavanja Biblije, s olovkom i papirom u ruci. On pravi zabilješke o onom što je pročitao i podvlači retke koji za njega imaju veliku vrijednost.
I sama sam isprobala ovaj način i otkrila da je jako koristan. Također čitam Bibliju usporedno s knjigama Ellen G. White, Patrijarsi i proroci, Proroci i kraljevi, Isusov život, Djela apostolska i Velika borba. To je četverogodišnji plan. Ako se obratite vašem voditelju mladih, možete nabaviti još neka pomoćna gradiva koja će vam omogućiti lakše proučavanje Biblije usporedno s tim knjigama.
Ove godine počela sam pisati svoje zabilješke o onome što čitam svakog jutra. Evo jednog nasumičnog primjera onog što sam pisala, i što čuvam u svojoj Bibliji:
“Četvrtak, Brojevi 33: Izraelci potpuno istjeruju sve stanovnike Kanaana. Preneseno značenje: kršćani trebaju potpuno ostaviti stare navike i grijehe, tako da ništa ne ostane što bi ih moglo kušati…
Subota, Jošua 9,14: Izraelci odbačeni jer nisu pitali ‘Jahvu što će im reći’. Kako je važno uvijek tražiti Njegov savjet…
Utorak, Ponovljeni zakon 13,1-3: Ako prorok kaže nešto što se čak i dogodi, a on sâm govori suprotno Božjoj riječi, ne trebamo ga slušati.
Srijeda, 28. travnja: Jučer je Velma navratila do mene s problemom — njezinom suprugu je prorečeno da će ponovno imati rak na mozgu. Bila je vrlo uznemirena. Ali jučerašnje proučavanje iz Ponovljenog zakona je odgovor na lažne proroke! Kakav dan, suvremena otkrića u Bibliji!!!”
Bila sam ponesena pisanjem uskličnika jer sam bila uzbuđena što sam Velmi mogla pomoći odagnati strah, i to pomoću biblijskog odlomka koji sam pročitala tog jutra.
Ovo nije neobično iskustvo. Razgovarala sam i s drugim kršćanima koji su ujutro čitali poglavlja — koja su im toga dana bila odgovor na određenu potrebu, ili na neko pitanje koje je iskrsnulo toga dana ili tijekom tjedna.
Ovo nas dovodi do još jednog zaključka u proučavanju Biblije: Istražuj da bi primijenio ono što čitaš! I kao što je jedan govornik rekao: “Zamišljaj i primjenjuj!”
Da biste dobro zamislili neki prizor o kojem čitate, morate u svojim mislima stvoriti sliku ljudi koji su sudjelovali u događaju, tražiti ono što ih je pokretalo, zamišljati njihov glas, njihove pokrete i izraz lica. Vidjet ćete kako se ljudi koji su živjeli prije dvije tisuće godina ne razlikuju mnogo od ljudi dvadeset i prvog stoljeća. Primijenite Bibliju u svojem životu danas.
Primjerice, možda ćete u vezi s Petrovim odricanjem zamišljati što se poslije dogodilo. U Bibliji jednostavno piše: “Iziđe te zaplaka gorko.” (Luka 22,62) Je li vam poznato kako se osjećao? Jeste li se ikad odrekli Krista i osjećali se krivima, bezvrijednima, obeshrabrenima, spremnima da se predate? Onda i vi, kao i Petar, možete dobiti oprost i obnovu i možete nastaviti činiti velika djela za Boga!
Neki ljudi više vole tematsko čitanje od proučavanja Biblije redom. Oni odaberu jednu temu — recimo o Svetom Duhu, ili o krštenju — i uz pomoć konkordancije ili drugih pomagala otkrivaju što Biblja govori o tom predmetu.
Bilo koji način da odaberete, trebate imati biblijsku konkordanciju, knjigu koja abecednim redom navodi pojmove iz Biblije i gdje ih možete naći. Mnoge Biblije na engleskom jeziku imaju kao dodatak manje konkordancije, ali vi biste vjerojatno trebali neki mnogo opširniji. Meni je Cruden’s Complete Concordance neprocjenjiv pomoćnik u proučavanju Biblije. Konkordancije, kao i mnoga druga pomagala, možete nabaviti u prodavanicama vjerskih knjiga. Na hrvatskom jeziku preporučujemo: Tadej Stjepan Vojnović, Velika biblijska konkordancija (1991.) Osim toga, svojevrsnoj konkordanciji je moguće pristupiti online na www.biblija.hr upisivanjem tražene riječi ili izraza.
U posljednjih nekoliko godina uživala sam proučavajući pojedine knjige Biblije dio po dio, otkrivajući tako temu svakog dijela, zatim uspoređujući taj dio s cijelim poglavljem i cijelom knjigom. Zapisivala bih glavne misli svakog dijela, potcrtavajući riječi i izraze koje ne razumijem. Zatim sam uz pomoć konkordancije pribilježila retke koje ću možda pogledati kao pomoć u razumijevanju nejasnih pojmova. Kad završim poglavlje, obično ponovim sve i odaberem redak koji mi izgleda najvažniji. Proučavanje tog poglavlja završavam tako što odabiram njegovu temu i pišem je kao naslov u svoju radnu bilježnicu.
Kod težih redaka ponekad koristim stari način prikazivanja rečenice pomoću dijagrama. To pomaže kod razjašnjavanja dugih i opširnih rečenica kod kojih biste inače zaboravili o čemu je u tekstu riječ kad napokon dođete do kraja.
Kad se Božja riječ proučava s molitvom kao što je ova: “Bože, pomozi mi uvidjeti kako ovo primijeniti u svakidašnjem životu”, to se i ostvaruje.
Brenda, sedamnaestogodišnjakinja, ušla je jedne subote u razred subotnje škole za mlade. Baš tada se proučavalo o mladoj ženi iz osmog poglavlja Evanđelja po Ivanu, koju su doveli pred Isusa zbog učinjenog preljuba. Sedamdesetih godina su učitelji u našim razredima za mlade pokušavali približiti Bibliju mladima, pa je tako i Brenda tog jutra iznenada zamislila sebe u ulozi mlade žene, grešnice, koju su doveli pred Isusa. Osjećajući krivnju zbog iste optužbe, kao i žena iz osmog poglavlja, Brenda je očajnički težila za oprostom.
Nakon završenog proučavanja u razredu, učitelj tog razreda i ja dugo smo razgovarali s Brendom, i ona je konačno odlučila dopustiti Bogu da joj oprosti i privuče je k sebi. Kad smo ušli u zadnji dio crkve, propovijed je skoro bila završena. Na naše iznenađenje, kad je propovjednik pozvao ljude da prihvate Isusa kao svojeg Spasitelja i Gospodina, Brenda je pošla prema naprijed, dok smo učitelj za mlade i ja veličali silu Božje riječi.
Ta Riječ i danas govori ljudima, stvarajući nove živote u Kristu i održavajući kršćane živima u Gospodinu.
Zato volim proučavati Bibliju!
Patricia Maxwell