„Jer ih je učio kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi književnici.“ (Matej 7,29)
Odjeven u ljudsko ruho, Božji Sin se izjednačio s onima koje je želio spasiti. U Njemu nije bilo ni traga grešnosti; On je uvijek bio neporočan i neokaljan, a ipak je uzeo našu grešnu narav. Zaogrnuvši svoje božanstvo u ljudskost da bi se mogao družiti s grešnim ljudskim rodom, želio je ljudima ponovno vratiti ono što su Adam i Eva neposlušnošću izgubili za sebe i za svijet. Svojim karakterom svijetu je prikazao Božji karakter; nije ugađao sebi, već je prošao čineći dobro. Cijeli Njegov život tijekom više od trideset godina bio je povijest čiste, nesebične velikodušnosti.
Je li čudno što su oni koji su Ga slušali bili zadivljeni Njegovim naukom? „Učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.“ Nauk književnika i farizeja bio je neprestano ponavljanje bajki i djetinjih predaja. Njihova mišljenja i obredi oslanjali su se na autoritet prastarih načela i rabinskih izreka, koje su bile bezvrijedne i ništavne. Krist se nije bavio slabašnim, bljutavim izrekama i ljudskim teorijama. Iznoseći značajne teme, svojim se slušateljima obraćao kao Onaj koji ima vlast i Njegovi su pozivi unosili osvjedočenje u njihova srca. Opće mišljenje koje su izražavali mnogi, glasilo je: „Nikada čovjek nije govorio kao ovaj čovjek!“
Biblija objavljuje sve što Bog želi od nas. … Nauk ove Riječi potreban nam je u svim okolnostima u kojima se možemo naći. On je dovoljno pravilo vjere i ponašanja, jer je to Božji glas koji se obraća našoj duši dajući pripadnicima Božje obitelji upute kako da, marljivo se trudeći, sačuvaju svoje srce. Kada se ta Riječ proučava, ne samo čita, već istražuje, ona nam stavlja na raspolaganje riznicu znanja koje nas osposobljava da usavršimo svaku svoju od Boga danu sposobnost.
Svi koji se obrate Božjoj riječi za usmjerenje, u poniznom duhu, željni da se pouče, odlučni da saznaju uvjete spasenja, razumjet će što govori Pismo.
Ponizimo svoje srce i iskreno i pobožno istražujmo Riječ života; jer samo takvo držanje, ponizno i skrušeno, može vidjeti svjetlo. … Gospodin progovara srcu koje se ponizilo pred Njim. (Review and Herald, 22. kolovoza 1907.)