Rob novcu

“Tada jedan od dvanaestorice, imenom Juda Iskariotski, ode glavarima svećeničkim te im reče: ‘Što ćete mi dati, pa da vam ga izdam?’ Oni mu polože trideset srebrnika.” (Matej 26,14.15)
“Juda je po naravi volio novac; ali nije oduvijek bio tako poročan da učini takvo djelo kao što je ovo. Njegovao je zli duh škrtosti, sve dok on nije postao vladajuća pobuda u njegovom životu. Ljubav prema bogatstvu kojem je ropski služio nadvladala je njegovu ljubav prema Kristu. Postavši rob jednom poroku, predao se Sotoni da ga potpuno uvuče u grijeh. … Uživao je veliki ugled među učenicima i imao snažan utjecaj na njih. Imao je visoko mišljenje o svojim sposobnostima, a na svoju braću gledao je kao na niže od sebe u prosuđivanju i sposobnostima. Oni ne vide svoje prilike, mislio je, i ne koriste okolnosti. Crkva neće nikada napredovati ako joj vođe budu tako kratkovidni ljudi. Petar je bio žustar i djelovao je bez premišljanja. Ivana, koji je kao dragocjenost čuvao istine koje su silazile s Kristovih usana, Juda je smatrao slabim poslovnim čovjekom. Mateja, odgojena da bude točan u svemu i osobito brižljiva glede poštenja, koji je stalno razmišljao o Kristovim riječima i bio obuzet njima, Juda je smatrao nesposobnim za bilo kakav oštrouman i dalekosežan rad. Tako je Juda brzo procijenio sve učenike i laskao samom sebi da bi Crkva, lišena njegove sposobnosti vještog upravljanja, ubrzo dospjela u poteškoće i poniženje.” (Isusov život, str. 591,592) “Judina povijest prikazuje žalostan kraj jednog života koji je mogao biti pun časti pred Bogom. Da je Juda umro prije svojeg posljednjeg putovanja u Jeruzalem, smatrali bi ga čovjekom dostojnim mjesta među Dvanaestoricom koji bi im puno nedostajao. Odvratnost s kojom su ljudi vjekovima gledali na njega ne bi postojala da nije bilo osobina koje su se otkrile na kraju njegovog života. Postoji razlog zašto je njegov karakter otkriven cijelom svijetu. To je trebala biti opomena svima koji će kao i on iznevjeriti sveto povjerenje. … Za trideset srebrnika — za cijenu jednog roba — prodao je Gospodina slave na sramotu i smrt.” (Isusov život, str. 591)