Samoća u Arapskoj pustinji

“Niti pođoh u Jeruzalem k starijim apostolima od sebe, nego odoh u Arabiju, i opet se vratih u Damask.” (Galaćanima 1,17 — Šarić)
“Pavlov život bio je u opasnosti, pa je dobio naredbu od Boga da privremeno napusti Damask. Otišao je u Arapsku pustinju i tamo je u potpunoj samoći imao priliku razgovarati s Bogom i razmišljati. Želio je biti sam s Bogom, ispitati svoje srce, produbiti svoje pokajanje, pripremiti se uz molitvu i proučavanje za djelo koje mu je izgledalo odviše veliko i važno da bi ga mogao uspješno obaviti. Bio je apostol kojega nisu izabrali ljudi, nego Bog, i bilo mu je jasno rečeno da će raditi među neznabošcima. Dok je bio u Arabiji, nije održavao vezu s apostolima; ozbiljno je tražio Boga svim svojim srcem, odlučan da ne posustane sve dok ne bude siguran da je njegovo pokajanje prihvaćeno i njegov veliki grijeh oprošten. Nije želio prekinuti borbu dok ne dobije obećanje da će Isus biti s njim u njegovoj predstojećoj službi. Kao što je na svojem tijelu, na očima koje su bile oslijepljene nebeskom svjetlošću, nosio znakove Kristove slave, tako je želio uvijek nositi i obećanje da će ga Krist podupirati svojom milošću. Pavao je uspostavio usku vezu s Nebom; Isus je razgovarao s njim i učvršćivao ga u vjeri dajući mu svoju mudrost i svoju milost.” (The Story of Redemption, str. 274,275) “Svima koji uče u Gospodnjoj školi treba određeno vrijeme kad će u zajednici s Bogom ispitivati svoje srce u hramu prirode. Neka se u njima otkrije život koji nije u skladu sa svijetom, njegovim običajima i navikama; njima treba osobno iskustvo da bi doznali što je Božja volja. Mi moramo osobno čuti Njegov glas kako govori našem srcu. Kad svaki drugi glas ušuti i kad mi u tišini čekamo, ta ‘tišina u duši’ čini da Božji glas postane razgovjetnijim. On nas poziva: ‘Prestanite i znajte da sam ja Bog.’ (Psalam 46,10) Ovo je uspješna priprema za svaki rad za Boga. Onaj tko na ovaj način primi osvježenje, bit će okružen ozračjem svjetlosti i mira usred užurbanosti, napetosti i obveza ovoga života. On će primiti novi dar tjelesne i umne snage. Njegov će život odisati miomirisom; u njemu će se otkriti božanska sila koja će vršiti utjecaj na ljudska srca.” (Služba liječenja, str. 27)