Sefanija 2

8. 04. 2021.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Sefanija 2”.

1 Skupite se! Da, skupite se, narode neželjeni, 2 prije nego odredba urodi plodom i dan prođe kao pljeva, prije nego na vas dođe žestina gnjeva Gospodnjega, prije nego na vas dođe dan gnjeva Gospodnjega. 3 Tražite Gospoda, svi krotki u zemlji, koji vršite pravdu njegovu. Tražite pravednost, tražite krotkost. Možda ćete biti skriveni u dan gnjeva Gospodnjega. 4 Jer Gaza će biti napuštena i Aškelon opustošen, Ašdoda će u podne protjerati, a Ekron će biti iščupan. 5 Teško stanovnicima morske obale, narodu kerećanskom! Riječ Gospodnja protiv vas je, Kanaane, zemljo filistejska: »I tebe ću uništiti, ostat ćeš bez žitelja.« 6 I morska obala postat će pasište, sa špiljama za pastire i torovima za stado. 7 I ta će obala biti za ostatatak doma Judina, na njoj će pȃsti; u domovima aškelonskim lijegat će uvečer, jer će ih pohoditi Gospod, Bog njihov, i povratiti sužnje njihove. 8 »Čuo sam porugu Moabovu i uvrjede sinova Amonovih kojima su se izrugivali mom puku i razmetali se prijetnjama protiv njihovih granica. 9 Zato, tako ja živ bio,« riječ je Gospoda Nad Vojskama, Boga Izraelova, »Moab će doista biti kao Sodoma, a sinovi Amonovi kao Gomora — mjesto kopriva i solnih jama, i pustoš dovijeka. Ostatak mog puka njih će oplijeniti i ostatak će ih mog naroda zaposjesti.« 10 To će im biti za ponositost njihovu, jer su se izrugivali i razmetali se prijetnjama protiv puka Gospoda Nad Vojskama. 11 Za njih će Gospod biti strašan, jer uništit će sve bogove zemaljske; i poklonit će mu se svi otoci narodā, svaki sa svojega mjesta. 12 »I vi, Etiopljani, vi ćete mojim mačem biti pobijeni.« 13 Ispružit će ruku svoju i protiv Sjevera, i zatrt će Asiriju; i Ninivu će pustom učiniti, suhom kao pustinja. 14 I usred nje stada će lijegati, sve zvijeri narodā; i pelikan i jež noćivat će na njezinim nadvratnicima, glas će odjekivati po prozorima. Pustoš će biti na pragu, jer će ogoliti cedrovinu. 15 To je veseli grad koji je živio spokojno, koji je u srcu svom govorio: »Ja i nitko drugi.« Kako postade pustoš, počivalište zvjerinje! Tko god prođe kraj njega zazviždat će i svojom odmahnuti rukom.