Sigurna staza

27. 03. 2017.

“Zašto zapomažete prema meni? — reče Jahve Mojsiju. — Reci Izraelcima da krenu na put.” (Izlazak 14,15)
“Bog je u svojoj providnosti doveo Izraelce u planinski usjek blizu mora da bi u njihovom izbavljenju mogao prikazati svoju silu i poniziti ponos njihovih tlačitelja. On ih je mogao spasiti na drugi način, ali je izabrao ovaj način da bi ispitao njihovu vjeru i ojačao njihovo povjerenje u Njega. Narod je bio iscrpljen i preplašen, ali da nisu pošli naprijed kad im je Mojsije naredio da pođu, Bog im nikada ne bi otvorio put. Oni ‘vjerom prijeđoše Crveno more kao po suhoj zemlji’ (Hebrejima 11,29). Stupajući prema hladnoj vodi, pokazali su da vjeruju Božjoj riječi koju je Mojsije izrekao. Učinili su sve što je bilo u njihovoj moći, a Svemogući Bog Izraelov je onda podijelio more da utre put njihovim nogama. Velike pouke koje se ovdje uče pouke su za sva vremena. Kršćanski je život mnogo puta pritisnut opasnošću, a dužnost je naizgled nemoguće obaviti. Mašta stvara sliku propasti, ropstva ili smrti koja slijedi. Ipak, Božji glas jasno kaže: ‘Pođite naprijed!’ Mi trebamo poslušati ovu zapovijed, premda naše oči ne mogu vidjeti kroz tamu dok oko stopala osjećamo hladne valove. Prepreke koje sprečavaju naš napredak nikada neće nestati pred duhom koji sumnja i oklijeva. Oni koji ne slušaju sve dok ne iščezne i posljednja sjena nesigurnosti, nikada neće ni poslušati. Nevjera šapće: ‘Čekajmo dok nestanu prepreke i jasno vidimo naš put’, ali vjera nas hrabri da napredujemo — ona ‘sve vjeruje, svemu se nada’. Oblak koji je Egipćanima bio zid tame, za Hebreje je bio velika rijeka svjetlosti koja je obasjavala cijeli tabor i rasvjetljavala put pred njima. Djelovanje Providnosti na sličan način nevjernicima donosi tamu i očaj, dok duši koja vjeruje ono je puno svjetlosti i mira. Put kojim nas Bog vodi može voditi kroz pustinju ili more, ali to je siguran put.” (Patrijarsi i proroci, str. 232,233)