“Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” (Psalam 51,12)
Gospodin čisti srce skoro na isti način na koji mi prozračujemo sobu. Mi ne zatvaramo prozore i vrata niti bacamo u sobu neku tvar koja pročišćava, već široko otvaramo prozore i vrata i puštamo nebesko, osvježavajuće ozračje. … Prozori strasti i osjećaja moraju se otvoriti prema Nebu, prašina sebičnosti i svjetovnosti mora se ukloniti. Božja milost mora pročistiti odaje uma, mašta mora razmatrati nebeske teme, svaki prirodni element treba biti pročišćen i oživljen Božjim Duhom. (SD 107)
Onome tko živi u skladu s biblijskom vjerom, neće nedostajati moralne snage. Pod oplemenjujućim utjecajem Svetoga Duha, ukusi i sklonosti postaju čisti i sveti. Ništa tako snažno ne djeluje na osjećaje, ništa ne prodire tako duboko do najdubljih pobuda svakog djela, ništa ne širi tako snažan utjecaj na život, ništa ne daje takvu čvrstinu i stabilnost karakteru kao Kristova religija. Ona vodi onoga tko je ima prema Nebu, nadahnjuje ga plemenitim namjerama, uči ga pristojnom ponašanju i daje odgovarajuće dostojanstvo svakom njegovom postupku. (GW 127)
Crkva je predmet Božje najnježnije ljubavi i brige. Ako Mu vjernici dopuste, On će svoj karakter prikazati preko njih. On im kaže: “Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguće sakriti grad koji leži na gori.” (Matej 5,14) Oni koji hode i razgovaraju s Bogom, usvajaju Kristovu blagost. U njihovom se životu trpeljivost, krotkost i vladanje sobom sjedinjuju sa svetom ozbiljnošću i marljivošću. Dok napreduju prema Nebu, uklanjaju se oštri, grubi rubovi karaktera i pobožnost dolazi do izražaja. Sveti Duh, pun milosti i istine, djeluje na um i srce. (HP 283)
Srce koje Krist učini svojim boravištem bit će oživljeno, očišćeno, preusmjereno, stavljeno pod vlast Svetoga Duha, i čovjek će ulagati ozbiljne napore da svoj karakter dovede u sklad s Bogom. On će izbjegavati sve što se suprotstavlja otkrivenoj Božjoj volji i Božjemu umu. (SD 98)