Sila koja je uzdrmala svijet

“U posljednje ću vrijeme — veli Gospodin — izliti od svoga Duha na svako ljudsko biće, te će proricati vaši sinovi i vaše kćeri; vaši će mladići imati viđenja, a vaši starci sne.” (Djela 2,17)
Nakon izlijevanja Duha Svetoga, učenici, obučeni u božanski oklop vjere, išli su kao svjedoci i objavljivali prekrasnu priču o jaslama i križu. Bili su to ponizni ljudi, ali su nastupali u sili istine. Neposredno nakon smrti svojega Gospodina, oni su bili šačica bespomoćnih, razočaranih, obeshrabrenih ljudi — kao ovce bez pastira, ali sada su nezadrživo išli naprijed kao svjedoci za istinu, svladavajući svako protivljenje bez ikakvog drugog oružja osim Riječi i Duha Božjeg. … Bili su preobraženi u karakteru, ujedinjeni vezama kršćanske ljubavi. … Riječi koje su silazile s njihovih usana posjedovale su božansku mudrost i silu koja je uzdrmala svijet. Treće, četvrto i peto poglavlje Djela apostolskih daje izvještaj o njihovom svjedočenju. Oni koji su odbacili i raspeli Spasitelja, mislili su da će Njegovi učenici biti obeshrabreni, potišteni ljudi, spremni da se odreknu svojega Gospodina. S čuđenjem su slušali jasno, smjelo svjedočenje u sili Duha Svetoga. Riječi i djela učenika bile su riječi i djela njihovog Učitelja i svi koji su ih čuli, rekli su: “Oni su učili od Isusa, jer govore kao što je On govorio.” “Apostoli su vrlo odvažno svjedočili za uskrsnuće Gospodina Isusa, i velika je milost bila nad njima svima.” (Djela 4,33) Svećenički glavari i starješine smatrali su da oni trebaju odlučivati što će apostoli raditi i naučavati. Dok su vođeni Duhom Svetim prolazili govoreći svuda o Isusu, činili su mnogo toga što Židovi nisu odobravali. Postojala je opasnost da misli i učenja rabina iziđu na loš glas. Apostoli su izazivali veliko uzbuđenje. Ljudi su dovodili bolesne … a oni koji su bili iscijeljeni, hvalili su Boga i veličali Isusa, upravo Onoga koga su Židovi osudili i ponižavali, na koga su pljuvali, okrunili trnjem, bičevali i razapeli. Tog Isusa veličali su više od svećenika i poglavara. Apostoli su čak izjavljivali da je On ustao iz mrtvih. Židovski vođe odlučili su da to djelo mora biti zaustavljeno, jer je bilo dokaz njihove krivnje za prolijevanje Isusove krvi. (Letter 38, 1896.)