„Čvrsta je svijest njegova i trajno ćeš mu spasenje dati, jer se uzda u tebe.“ (Izaija 26,3 – Šarić)
Molitva Velikom Liječniku za iscjeljenje duše donosi Božji blagoslov. Molitva nas sjedinjuje jedne s drugima i s Bogom. Molitva dovodi Isusa u našu blizinu i daje novu snagu i novu milost klonuloj, zbunjenoj duši. Molitvom su bolesni bili ohrabreni da vjeruju da će Bog sa sućuti pogledati na njih. Zraka svjetla prodire do beznadne duše i postaje miris života na život. Molitva je „osvojila kraljevstva, izvršila pravdu, postigla obećanja, zatvorila usta lavovima, ugasila žestinu ognja“ (Hebrejima 11,33.34) – i mi ćemo znati što to znači kada budemo slušali izvještaje mučenika koji su umrli za svoju vjeru – „nagnaše u bijeg tuđe bojne redove“.
Mi ćemo slušati o tim pobjedama kada Zapovjednik našeg spasenja, slavni nebeski Kralj, otvori izvještaje pred onima za koje Ivan kaže: „Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.“ …
Krist, naš Spasitelj, bio je kušan u svemu kao i mi, ali je bio bez grijeha. Uzeo je ljudsku narav, postao je naizgled kao čovjek i imao je ljudske potrebe. …
Molitve su prethodile svakom dijelu Njegove službe i posvećivale ga. On je razgovarao sa svojim Ocem sve do kraja svojeg života; i kada je visio na križu, s Njegovih usana izvio se gorki usklik: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ A onda je, glasom koji je dopirao do krajeva zemlje, povikao: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ … Noćni trenuci molitve koje je Spasitelj provodio u gorama ili u pustinji pripremili su ga za nevolje s kojima se morao suočiti u danima koji dolaze. …
Sve je moguće onima koji vjeruju. Nijedan od onih koji dolaze pred Gospodina u iskrenosti svojeg srca neće biti razočaran. Kako je prekrasno što se možemo moliti uspješno, što nedostojni, grešni smrtnici imaju pravo uputiti svoje zahtjeve Bogu. … Mi izgovaramo riječi koje dopiru do prijestolja Vladara svemira. (Review and Herald, 30. listopada 1900.)