“Danas kad čujete glas njegov, ne otvrdnite srca svoja!” (Hebrejima 3,7.8)
Savjest je Božji glas koji se čuje usred sukoba ljudskih strasti; kada mu se odupiremo, Božji Duh se žalosti. (5T 120)
Ljudi imaju mogućnost ušutkati Božjega Duha; prepušteno im je pravo izbora. Njima je dopuštena sloboda djelovanja. Oni mogu biti poslušni imenom i milošću našega Otkupitelja; ili mogu biti neposlušni i osjetiti posljedice. (GW 174)
Gospodin zahtijeva da poslušamo glas dužnosti iako se svuda oko nas čuju drugi glasovi pozivajući nas da krenemo suprotnim smjerom. Moramo biti vrlo pozorni da bismo mogli prepoznati glas koji dolazi od Boga. Mi se moramo oduprijeti svojim sklonostima i pobijediti ih da bismo mogli poslušati glas savjesti bez pogađanja ili nagodbi, da njezin glas ne bi ušutio, a naša volja i sklonosti prevladali. Gospodnja riječ dolazi svima nama ako se nismo oduprli Njegovom Duhu odlučivši da Ga ne čujemo i ne poslušamo. Taj glas se čuje u obliku opomena, savjeta i ukora. To je Gospodnja poruka svjetla svojem narodu. Ako budemo čekali na glasnije pozive ili na bolje prilike, svjetlo može biti povučeno i mi možemo ostati u tami. …
Pozivi Duha, koje smo danas zanemarili zato što su nas uživanja ili sklonosti upućivali u suprotnom smjeru, možda sutra neće imati snage da nas osvjedoče ili čak samo pokrenu. Koristiti sadašnje prilike, odmah i dragovoljna srca, jedini je način da rastemo u milosti i spoznaji istine. Mi uvijek moramo njegovati misao da kao pojedinci stojimo pred Gospodinom nad vojskama i da ne smijemo dopustiti da ijednom riječju, djelom ili čak mišlju uvrijedimo oko Svemogućega. … Ako budemo svjesni da smo na svakom mjestu sluge Najvišega, bit ćemo mnogo pažljiviji; naš cjelokupni život imat će značenje i svetost koju mu zemaljske časti nikada ne bi mogle dati.
Pomisli srca, riječi s naših usana, svako djelo u životu, učinit će naš karakter dostojnijim ako budemo neprekidno osjećali Božju prisutnost. Neka jezik našega srca bude: “Gle, Bog je ovdje!” Onda će život biti neporočan, karakter neokaljan, duša neprestano uzdignuta Gospodinu. (5T 69,70)